Petra Radin kazalištem se, kao glumica, producentica, redateljica i lutkarica, bavi od 1995. godine. Tijekom karijere režirala je 50-ak predstava i događanja, među kojima su otvaranje Dječjeg festivala u Šibeniku, Dani Nikole Tesle i deseta godišnjica Noći muzeja. Jedna je od osnivačica Tvornice lutaka koja je krenula s radom 2005. godine. Riječ je o umjetničkoj organizaciji i priznatom kreativnom okupljalištu djece.

'Otkad sam prvi put bila u HNK-u kao dijete, fascinirao me svečani zastor 'Hrvatski preporod' koji je oslikao Vlaho Bukovac i kasnije, dolaskom interneta, često sam pregledavala njegove radove i oduševila se impozantnom slikom 'Isus prijatelj malenih', kojoj je boravište samostan u Tomislavgradu, a početkom ove godine je prvi put bila u Zagrebu. Kad je na Dolcu prije dvije godine preko cijele zgrade bio oslikan mural s portretom žene i djeteta, Bukovac je ušao u svako srce. Nije teško postati fan Bukovca, čak ni djetetu, no sigurno je odgovorno i zahtjevno približiti tako velikog hrvatskog slikara rođenog prije 160 godina današnjoj djeci', ispričala je za tportal Petra Radin.

Kad je od ravnateljice Umjetničkog paviljona Jasminke Poklečki Stošić saznala da će ove godine biti postavljena izložba učitelja i učenika, Vlahe i njegova pariškog profesora Alexandrea Cabanela, istraživački rad je nastavljen. 'Bukovčevu autobiografiju već sam prije pročitala i uvijek me zanimalo gdje je završila njegova 'Ruka', djelo skromne veličine i ogromne poruke. Ravnateljica Poklečki Stošić mi je rekla kako i 'Ruka' dolazi u Zagreb. Spontano sam počela pisati scenarij u kojemu se uprizoruje taj povijesno istinit događaj koji je Vlahovca učinio velikanom svjetskih razmjera, a Zagrebu poklonio Umjetnički paviljon', pojasnila je.

Djeca govore sve jezike

Tijekom petnaest godina, koliko uz Marija Kovača vodi kazalište za djecu Tvornica lutaka, prati ponašanje djece u raznim situacijama i okruženjima. 'Primjećujem da djeca imaju sve manje strpljivosti i koncentracije, za što vjerujem da je posljedica igrica, virtualne stvarnosti, sve bržeg života i ponude ekspresne slave ili zarade. Kao da se nekako izgubila ona poruka o ustrajnosti, vjeri u moguće i pravu na snove. Prisjećam se svog djetinjstva i igre koja je bila glavno polazište za sve što sam radila. Svaki posao pretvarala sam u igru i svaku igru u posao. Satima sam znala vješati veš, a svaka sokna, majica ili pidžama postajali bi živi likovi savršeno razrađenih karaktera u veš-predstavi. Bio je to moj svijet u svijetu. Netaknut. I uvijek radostan', kaže redateljica.

Danas, dodaje, to primjenjuje u svakodnevnom životu, u svakom poslu pronađe tzv. pukotinu u kojoj se odmara zabavljajući se samo njoj poznatim detaljima. 'I tako nikad ne zaboravljam dijete u sebi. A djeca se jako dobro razumiju, bez obzira na spol, nacionalnost, orijentaciju, boju kože. Makar govorili nepoznatim jezicima, djeca se razumiju, komuniciraju onako kako zamišljam raj. Bez prepreka, isključivosti i etiketiranja, jednoumlja. Govore sve jezike', poručuje.

S poukom i porukom

U svojim predstavama uvijek progovaraju o takvim temama jer se, kažu, osjećaju odgovornima dati djeci širu perspektivu. 'Neka biraju u slobodi. Neka znaju kako je posjet muzeju ili galeriji vrlo zanimljiva avantura, a nikako dosadno tumaranje u krug, spirala koja vodi brzom izlasku iz zadanog. Svaka slika ili umjetničko djelo krije zanimljivu priču, a nerijetko i vrlo važnu priču kao što je izgradnja Umjetničkog paviljona, u kojem se nalaze, ili čitava povijest jednog naroda. U jednoj slici. U Bukovčevoj 'Ruci'', ističe.

Bio je izazov, kaže, ući u svijet mladog slikarskog genija, amatera koji je proputovao oceane kao dijete, ispatio se, bio na rubu delinkvencije. 'I onda je iz snage koja se crpila upravo iz takvih tegobnih životnih iskustava odjednom ušao u bajku. Vlaho je zahvaljujući dobrim ljudima dobio priliku da u 23. godini otputuje u Pariz i pokuša se upisati na likovnu akademiju u klasi prestižnog profesora Cabanela. Profesor ga je odbio, tog Dubrovčanina skromnog podrijetla, nepoznatog znanja i umijeća, ali izuzetno napornog i tvrdoglavog. Vlaho je nagovorio profesora da ga ipak primi ako mu se svidi slika koju će naslikati do roka koji mu odredi. Izbezumljen od dobivene šanse, nije mogao izabrati motiv slike. Mučio se, lomio ruke, mahao i odjednom je zrak svjetla pao baš na njegovu ruku. Ruku! Naslikat će ruku.'

Snaga volje i ustrajnost

'Maestro Cabanel ga je primio i sve ostalo ostaje bajka koju ne treba zaboraviti, već iz nje učiti. To je poruka i pouka djeci. Velikan hrvatske moderne tako je približen svakom djetetu i njegova priča postaje priča svakog djeteta. Valjda to i jest smisao umjetnosti, jer ona nema propisanu svrhu, već se rađa u slojevitom komunikacijskom procesu između umjetnika, umjetničkog djela i publike', navodi Petra Radin.

U tri mjeseca trajanja izložbe svakog ponedjeljka Umjetnički paviljon će otvoriti vrata djeci, učenicima, mladima i kroz predstavu ih odvesti u Pariz druge polovice 19. stoljeća, kada je odigran povijesni susret dvojice velikih umjetnika. Predstava je vrlo slojevita i svrhovita, a govori o snazi volje, ustrajnosti i vjeri u moguće te je ujedno dokumentaristički trag povijesnog susreta, zbog kojeg danas imamo prilike gledati izložbu u najljepšem zagrebačkom muzeju. Također, ovaj projekt uči djecu kako gledati izložbu jer se cijela jedinstvena priča krije iza jednog umjetničkog djela.

Ekipa iz snova

'Umjetnički paviljon se za ovu prigodu pretvara i u improvizirano kazalište, a djeca će spojem boje, zvuka i glumačkog izričaja sudjelovati u izvanvremenskom putovanju, nakon što uz stručno vodstvo obiđu izložbu i pogledaju predstavu, te će dobiti papire i bojice i sami odabrati jedno umjetničko djelo, o kojem će moći razmišljati kako je nastalo. Time djeca i mladi u hram umjetnosti ulaze na interaktivan način, sudjelujući u slavljenju njezinih različitih vidova. U predstavi sudjeluju renomirani umjetnici: vrhunski glumci Frano Mašković, koji glumi u filmu 'Osmi povjerenik', kandidatu za Oscara, i Dušan Gojić, glumac HNK; autor originalne glazbe – prije neki dan dobitnik Global Music Awards – genijalac Matej Meštrović, scenograf – slikar Mario Mišković, kostimografkinja – dizajnerica Đurđica Vorkapić i Hippy Garden te oblikovatelj svjetla Sven Čustović. Ja potpisujem tekst i režiju', najavila je redateljica.

Iza kulisa

'Probe su uvijek prolazile uz puno smijeha i bez stresa. Imamo sreće što je naš glumac Dušan Gojić vrstan kuhar i slastičar, tako da nikada nismo gladni. Zanimljiva informacija je da je jednom napravio čak 52 vrste kolača za Božić. Pokušavam ga pratiti pokojim gulašom od vepra, a Frano zato uvijek spremno nosi kavice. I najvažnije je to što svi govorimo 'dječji'', ističe.