Hijene, špijuni, emotivci, pijetlovi, lopovi - iako bi mogli biti likovi neke krimi priče iz životinjskog svijeta, zapravo su žargonizmi posvećeni šarolikom društvu s Facebooka koje su u međusobnom opisivanju izmislili kreativni hrvatski korisnici te društvene mreže, ovisno o tome kako ju tko doživljava
Hijene su korisnici koji nikada ništa ne komentiraju, a komuniciraju samo osjećajnicima (emotikonima, smajlićima), dok su špijuni sveprisutni, ali ne ostavljaju tragove, ne pišu statuse, nikada ne komentiraju i nikada ništa ne lajkaju iako redovito čitaju, rekao je za Hinu Antun Halonja, viši znanstveni suradnik s Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, autor teksta 'Fejsbučenje do zore' objavljenog u časopisu "Hrvatski jezik" tog instituta.
Halonja objašnjava kako se oni koji smatraju da je njihova dužnost svim prijateljima s Facebooka redovito poželjeti dobro jutro nazivaju pijetlovima, gospodična popularna ili gospodin popularni su oni koji bez konkretnog razloga imaju po nekoliko tisuća prijatelja, igrači satima igraju mrežne igre i raspravljaju o njima, dok emotivci mrze svoj život, pa su im statusi obojeni mračnim tonovima.
Promotori šalju pozivnice za različite događaje, lopovi kradu tuđe statuse i predstavljaju ih kao svoje, 'kraljice drame' se pak nadaju da će nedorečenim objavama s katastrofičnim uvodom privući pozornost i da će ih ostali pitati što im se dogodilo, a tu su i lajkeri koji gotovo nikada ništa ne komentiraju, ali često lajkaju. S obzirom na sadržaje statusa koje pišu, na 'Fejsu' možemo susresti blogere, filozofe, gunđala, hvalisavce, indigo-mudrace, komičare, status-reportere, samožaljive emotivce, spikere i zbunjivače, kaže Halonja.
Hrvatski korisnici napravili su zanimljivu podjelu profila, a na primjeru Facebooka kao bogatog izvora žargonizama pokazalo se da su prilično inventivni, istaknuo je Halonja, koji je u svom doktoratu "Hrvatski računalni žargon", uspoređujući hrvatske korisnike interneta s ostalima koji pišu na slavenskim jezicima, zaključio da smo negdje između Slovenaca, najvećih puritanaca u tom smislu, i Rusa, koji stvaraju žargonizme u tako velikim količinama da ih već mogu svrstavati semantički, prema životinjama, pojavama i slično.
Po njegovim riječima, internetski žargonizmi u hrvatskom, pa i oni na Facebooku, najčešće nastaju preuzimanjem iz stranoga, obično engleskog jezika, uporabom domaćih riječi u novom značenju i hrvatskom tvorbom. Pojedine riječi obično lansira jedna osoba ili skupina od njih dvije-tri, potom se ona poput epidemije širi internetom, a nakon toga pojavi u novinama ili časopisima te se nastavlja sve više upotrebljavati, dodao je.
Kao jedan od najpoznatijih i najupotrebljavanijih žargonizama povezanih s Facebookom izdvaja prilagođenicu lajkati u značenju 'sviđati se', slijedi prilagođenica Fejsbuk koja je kraćenjem postala Fejs, fejser je korisnik mreže, fejsbučenje je kompulzivno bavljenje Facebookom, a hejter 'baca hejtove' prema svemu što mu se ne sviđa, iako ga nitko ne sili da bude član grupa s kojima nema ništa zajedničko.
Halonja smatra da će žargon s Facebooka ući u svakodnevni govor ovisno o tome o kojoj je skupini riječ - među tinejdžerima je to sigurno tako, no ne smatra da su ti izrazi prijetnja za hrvatski jezik jer će uvijek ostati u domeni žargona i ne treba ih dirati. Nitko vam ne može odrediti kako ćete govoriti, riječi treba pustiti da se same šire, a vrijeme će najbolje pokazati koje će otpasti, a koje ostati, istaknuo je.
U idućem broju "Hrvatskog jezika" Halonja će obraditi riječ 'selfie' koja je, nakon što je 2013. proglašena novom riječju godine, već ušla u Oksfordski rječnik, te podastrijeti prikupljene prijedloge studenata o njenoj hrvatskoj verziji, poput osobnjača, sebić, samoslik, ja-slika, zrcalka.