Jedan od najznačajnijih suvremenih katalonskih pisaca Jordi Puntí rođen je 1967., za vrijeme Francova režima, u doba kada je katalonski jezik bio zabranjen. Danas, nakon 40 godina demokracije, katalonski jezik ima status ravnopravnog europskog jezika srednje veličine sa sedam milijuna govornika i književnošću koja upravo prolazi kroz svoje 'zlatno doba', ističe pisac.

'Katalonska je književnost trenutno na svojem vrhuncu, s velikim brojem vrlo dobrih autora koji su po svemu ravnopravni onome što se događa u književnosti drugdje u Europi', rekao je Punti za Hinu.

Za njega pisati na katalonskom umjesto na službenom španjolskom nije bila stvar odluke – piše na katalonskom koji je, kako je rekao, 'odabrao mene, a ne ja njega', a kao pisac nastoji sebe 'ne svrstavati u kalupe'.

'No, kada bih morao, rekao bih da sam ja jedan od onih uvijek u potrazi za pričama. Oslanjam se na koristi pripovijedanja i imam neograničenu znatiželju za sve što ima veze s ljudskim rodom. Za mene je čast biti pisac koji je čitan i prevođen na mnoge jezike, kao što je i hrvatski', istaknuo je.

Književnik, kolumnist i prevoditelj, Jordi Puntí (1967.) objavio je dvije zbirke kratkih priča, 'Pasančeva koža' (1998.), za koju je dobio nagradu Premi de la Critica Serra d'Or, i 'Tužne životinje' (2002.), koja je 2003. nominirana za nagradu Booker, te se iste godine našla na trećem mjestu bestseler liste svih djela objavljenih na hispanoameričkom kulturnom području.

Zbirka je poslužila kao predložak za film Venture Ponsa naslovljen 'Ranjene životinje' (2006.). Na hrvatskom ju je (kao 'Tužne životinje') objavila Naklada Mlinarec & Plavić u prijevodu Dubravke Poljak.

Napisao je i roman 'Izgubljena prtljaga' (2010.), za koji je dobio nagradu Octavi Pellissa koju dodjeljuje izdavačka kuća Empuries za projekte u književnom stvaralaštvu. Knjiga je na hrvatskom objavljena u izdanju Frakture i prijevodu Nikole Vuletića.

Četiri brata u četiri kuta Europe

Roman 'Izgubljena prtljaga' kritika opisuje kao trijumf pripovjedačkog umijeća, velik, odvažan i samosvjestan roman ceste o obitelji, identitetu i slobodi. Tako su iz Le Mondea upozorili kako je u ovoj knjizi Jordija Puntíja 'sve sretno nagurano': 'Časne sestre s drvenom nogom, preparirane životinje i trkaći konji. Francova diktatura, feminizam, minisuknje i suzavac u svibnju 1968. Prava poslastica od romana.' El Mundo je pak 'Izgubljenu prtljagu' prozvao 'zadivljujućim književnim djelom'.

Riječ je o Puntijevu debitantskom romanu nakon dvije zbirke priča, a pisac ističe kako mu je prelazak na dužu formu došao prirodno – 'priče su jednostavno postajale sve duže i duže, dok nisu poprimile obilježja romana'.

'Pisanje kratke priče je poput plivanja u bazenu, gdje točno znate dokle možete ići, dok roman pruža iskustvo slično plivanju u otvorenom moru, gdje je sve moguće, ali ne možete otvoriti oči pod vodom – uvijek je nekako prisutan taj element iznenađenja', pojasnio je Punti.

Priču pripovijedaju četiri lika – Christof, Christophe, Christopher i Cristofol, četvorica polubraće, sinovi četiriju majki koji žive u četiri kuta Europe i sve donedavno nisu znali jedan za drugoga. Nit koja ih povezuje je život i sudbina Gabriela Delacruza, strastvenoga kartaša i neuhvatljivoga vozača kamiona, oca koji ih je napustio i o kojemu već dvadeset godina nisu čuli ni slova.

'Pitanje identiteta je vrlo važan aspekt romana, rekao bih da je to njegova srž, jer Kristofori prvo govore u jednom jedinstvenom glasu, a tek potom progovaraju svojim pojedinačnim glasovima, tako da sve do kraja knjige nije jasno što oni zapravo predstavljaju, niti zašto im je otac svima dao isto ime', rekao je pisac.

Roman koji istražuje kako je biti jedinac

Pričajući u jednom glasu – koristeći 'mi' – Kristofori uvlače čitatelja u priču, jer je on na neki način dio toga 'svi mi'. Tri ključna pitanja koja si oni postavljaju, pita se i čitatelj: Gdje je otac? Zašto je nestao? Zašto im je dao isto ime? 'To su pitanja koja ga vode do kraja priče', pojasnio je.

S tim je romanom želio istražiti kako je to biti jedinac: 'Jedinci su skloni stvarati čvršće veze s drugom djecom, što ponekad može predstavljati problem u prijateljstvu. Kad se četvorica Kristofora sretnu, oni prestaju biti jedinci i postaju polubraća. Njihova potraga za ocem postaje neki oblik igre kojom nadoknađuju sve one igre koje nisu zajedno igrali dok su bili djeca. Na taj način i sam čin pripovijedanja postaje neka vrsta igre, književne igre', rekao je.

U romanu jezik igra važnu ulogu, 'jer jezici nas definiraju, način na koji neka osoba koristi riječi puno otkriva o njezinu karakteru'. 'Prisutnost mnogih jezika u tom romanu odražava kulturno bogatstvo Europe, ali istodobno označava identitetska ograničenja mojih protagonista. Gabriel, s druge strane, govori mnoge jezike mada niti jedan osobito dobro, pa je tako on odličan primjer gubitka identiteta, osobe koja izmiče određenju svojeg materinjeg jezika'.

Djela su mu prevedena na francuski, njemački, talijanski, portugalski i hrvatski. Kao diplomirani romanist, Punti prevodi s francuskog na španjolski. Redoviti je suradnik dnevnih novina El Periódico, časopisa L'Avenc i Radija Barcelona.

Trenutno radi na novom romanu o životu katalonskog glazbenika i voditelja orkestra Xaviera Cugata, koji je ostvario veliku karijeru u SAD-u, a u kojemu ga, kako je rekao, zanima istražiti život nekoga tko napusti svoju domovinu i veći dio života provede u inozemstvu.

Peto izdanje Festivala svjetske književnosti (FSK) održat će se od 3. do 9. rujna u Zagrebu i Splitu s fokusom na književnost njemačkog govornog područja. Jordi Punti na FSK-u će gostovati u Splitu 5. rujna u Gradskoj knjižnici Marka Marulića gdje će s njime razgovarati Paula Jurišić, te u Zagrebu 7. rujna na tribini u Dvorani Mueller Kina Europe, gdje će razgovor s autorom voditi Roman Simić.