Naime u zadnjih godinu dana su se, valjda privremeno, zatvorila još dva prostora bitna za kulturni krvotok - prvo KSET, zatim kino Tuškanac. Prvi još nije dobio obećanu alternativnu lokaciju, a drugo nastoji preživjeti gostovanjima u rijetkim funkcionalnim dvoranama diljem grada. U medijima se zadnjih tjedana mnogo govorilo o Pločniku, čak i u medijima koje kultura tradicionalno ne zanima. Pisalo se uglavnom u bijesu ili sa žaljenjem, a ista je reakcija stigla i iz uprave Grada, što je tračak nade da priča građena zadnjih sedam i pol godina neće zauvijek prestati, bilo na originalnoj, bilo na novoj lokaciji. Pokrenuta je i peticija za nastavak rada kluba, koju možete potpisati ovdje.

Vedran Meniga, legenda scene i osnivač Pozitivnog ritma, organizacije koja stoji iza Pločnika, bio je dovoljno ljubazan da nam pojasni nezavidnu poziciju u kojoj se našao njegov tim. Prije svega, zanimalo nas je postoji li kakav plan za dalje, na što nam je odgovorio da je još prerano za plan, barem u nekom daljnjem, definirajućem smislu: 'Trenutačno iscrpljujemo preostale mogućnosti za nastavak rada na istoj adresi. Najbitniji dio tiče se mogućeg dogovora između vlasnika, tj. nasljednika prostora, i likvidatorice koja vodi postupak u tijeku, u nadi i s krajnjim ciljem da će se postići dogovor koji će istovremeno uvažiti naš ugovor o zakupu, nakon čega bismo mogli ponovno zatražiti dozvolu za rad.'

Dakle Pozitivan ritam nije izvjesio bijelu zastavu, ipak im je prostor u Međimurskoj ulici prirastao srcu: 'Nisu isključene ni daljnje akcije prema najvišim sudskim instancama, koje su nam ostale jedine pravne mogućnosti, ali ne odgađaju doneseno izvršenje trenutne odluke, iste one zbog koje smo navedenog datuma morali zatvoriti prostor. Drugim rješenjima svakako i dalje prethode trenutni napori koje ulažemo. Bitno je naglasiti da imamo pravo na rad i da ostvarujemo društvenu vrijednost, što bi trebalo biti važnije od nečijeg interesa.'

Međutim pripremili su i ad hoc rješenje za sve koji ne mogu bez Pločnika, doduše ne na tako pristupačnoj lokaciji, u prostoru nekadašnje Jabuke, kluba za koji se također skrbi Pozitivan ritam: 'Dok se ne razjasni situacija, u ovom prijelaznom razdoblju, u ponedjeljak 5. veljače otvaramo Pločnik Gornji u prostorijama kluba DVA OSAM, na adresi Jabukovac 28. Selimo gramofone, namještaj i svoje najdraže osoblje u danima kada u klubu nema programa (najčešće su to ponedjeljak, utorak, srijeda, pa i poneki četvrtak i nedjelja). Radit će u after work razdoblju, od 18 sati do ponoći, ulaz će biti besplatan, a osim muzike s ploča koje su obilježile Pločnik, u hodu ćemo dogovarati ostale evente po kojima smo prepoznatljivi.’

Medijsku kampanju, tvrdi Meniga, nisu pokrenuli oni, nego se dogodila spontano, jer ljudima je stalo do Pločnika. Premda smatra da nema smisla komentirati optužbe na račun svoje organizacije koje su stigle od predstavnice suvlasnika stanara zgrade, istaknuo je sljedeće: ‘Niti jedna od preko 130 prijava policiji za buku nije dokazana kao utemeljena. U svim navedenim ‘problemima’ evidentno je da ih je pokretala ista osoba - od rušenja terase i nadstrešnice, preko skidanja postavljenih panoa za plakate, do skidanja svjetleće reklame koja je stajala godinama prije nego što smo ušli u prostor, još dok je na istom mjestu postojao dugo zatvoreni supermarket. Te stvari, za koje navodi da su bile postavljene bez potrebnih dozvola, postale su ilegalne upravo kad je ista kao predstavnica suvlasnika privatne zgrade odjednom povukla suglasnosti, a dotad nikome nisu smetale.’

‘Na kraju, nakon što je dotična svojim postupcima ugrozila naše pravo na rad, što je posljedično donijelo popriličnu poslovnu štetu, u priopćenju se osjetila slobodnom dodatno dovesti u pitanje vlasništvo prostora obiteljske tvrtke preminulog, dovesti u pitanje odluku Gradskog ureda za gospodarstvo, koje nam je 2016. godine odobrilo donedavno važeći MTU (minimalni tehnički uvjeti) te oklevetati sve naše goste i nas da smo huligani koji šaraju grafite po kvartu, dok mi, provjereno, imamo najbolje i najciviliziranije goste u zemlji, ako ne i šire. Iako smo kvalitetni, predani, legalni i uspješni, postali smo kolateralna žrtva spleta otegotnih okolnosti koje su inicirane i potencirane isključivo aktivnostima spomenute predstavnice suvlasnika koja mjesecima maltretira ne samo naše goste i nas, već i institucije', nastavlja ogorčeno Meniga.

Za one koji se pitaju odakle Pozitivnom ritmu i Menigi legitimitet, valja istaknuti da su na sceni prisutni tridesetak godina i da su itekako etablirani: ‘Naša organizacija vuče korijene iz ratnih dana, ranih devedesetih, kad nije postojala gotovo nikakva klupska ili festivalska infrastruktura. Bili smo tinejdžeri, svirali u bendovima, za koje smo logično htjeli da završe pod svjetlima reflektora pa smo se u njihovom tadašnjem nedostatku morali pozabaviti i tim dijelom posla. Koncerte smo često organizirali na improviziranim lokacijama te na njima počeli organizirati i prve festivale, uglavnom u Istri, koja je bila lišena ratnog sukoba, kao i u Dalmaciji, gdje je to bilo moguće.'

Kasnije je, počevši s razdobljem studiranja, djelatnost prebačena u Zagreb, gdje je Pozitivan ritam bio uključen u ponovna otvaranja postojećih klupskih prostora poput KSET-a i Močvare. S vremenom su se specijalizirali za povezivanje domaće i nezavisne scene, kao i za organizaciju ljetnih festivala duž obale. Kruna tog rada bio je hub poznat pod imenom Pločnik, prostor na tri etaže koji je obuhvatio klub, kafić i prodavaonicu ploča PDV (Prekomjerna doza vinila). Izdavačka kuća PDV u posljednjih je 10 godina objavila preko 70 izdanja, uglavnom domaćih autora. Čitavo to vrijeme uspijevali su biti samoodrživi, što im je uvelike pomoglo da prežive pandemiju.

Za kraj, Meniga je izrazio zahvalnost svima na podršci, koja ih je iznenadila i koja ih motivira da ne odustanu. Poznavajući njega, odustati neće. Je li podrška Grada, s kojim, kako kaže, od početka ima komunikaciju i razumijevanje, samo deklarativna, pokazat će vrijeme.