Priča o najudaljenijem naseljenom hrvatskom otoku Trećiću, gdje dolazi po kazni i posve nepripremljen na ono što će tamo naći, Vladin osmi po redu povjerenik Siniša Mesnjak sa zadatkom da organizira izbore i legalnu lokalnu vlast Baretiću je donijela brojne književne nagrade i mjesto na hrvatskoj literarnoj sceni.

Roman je osvojio pet nacionalnih književnih nagrada, preveden je na slovenski, makedonski, ukrajinski, talijanski i njemački jezik, dok je u Srbiji objavljen u originalu, na hrvatskom, samo što je trećićanski dijalekt u toj knjizi, prema autorovoj želji, otisnut na ćirilici. Na kazališnim je daskama prvi puta izveden 2005. u splitskom HNK, u dramatizaciji Lade Martinac-Kralj i Ivice Kunčevića, koji ga je ujedno i režirao, a trenutno su u tijeku i završne pripreme za početak snimanja igranog filma u režiji Ivana Salaja.

Zadatak da živopisan Baretićev svijet, utopistički i neposlušan, postavi na scenu teatra u Frankopanskoj povjeren je redatelju brojnih hit-predstava Anočiću, koji je u tome tekstu pronašao brojne sličnosti s vlastitim senzibilitetom. "Čim sam prvi puta počeo čitati roman, odmah sam uvidio kako je riječ o nečemu što je vrlo blisko mom vlastitom izričaju, da je to jedna dobra i lijepa priča koja se može dobro ukalupiti u kazališni izraz", kazao je Anočić u razgovoru za Hinu uoči probe u Gavelli.

Dok su se on i Dora Delbianco, s kojom potpisuje dramatizaciju romana, u razvoju priče načelno držali predloška, pa tako njezina konstrukcija ne odskače od originala, a drže se predloška i u smislu karakterizacije likova, problem im je predstavljalo to što priča dopušta toliko mogućnosti da se teško bilo odlučiti koju liniju pratiti.

"Predložak je toliko dobar da nam je to predstavljalo problem, jer ga je baš zato bilo teško dramatizirati: toliko ideja je iz njega proizlazilo da ih je bilo teško sve sublimirati", pojasnio je redatelj.

Posebnih iskoraka nema, tekstovi se djelomično preklapaju, a poetika originalnog teksta omogućila mu je da se u svojoj autorskoj viziji kroz tu priču osvrne na neke probleme s kojima se susrećemo u današnjoj Hrvatskoj, te, dodao je, upozori na njih.

Jedan od bitnih, a možda i najbitniji element Baretićeva romana njegov je izmišljeni "trećićanski" dijalekt. Anočić je prvo imao ideju taj jezik pretvoriti u neki posve izmišljen jezik, ali je shvatio kako je za priču potrebno da publika razumije što se govori. "Zato smo se na kraju odlučili za nešto između", kaže, napominjući da se u tome nije savjetovao s autorom, ali i siguran da u svojoj autorskoj prilagodbi ničim u toj predstavi nije "otišao tamo kamo sam Baretić ne bi pošao".

U Anočićevoj autorskoj viziji Baretićeve "sjevernjački urnebesno tužne i južnjački beznadno smiješne autobiografske proze", kako kritika voli opisivati tu tragikomediju, osmog povjerenika glumi Janko Rakoš. Uz njega još igraju Enes Vejzović, Ranko Zidarić, Hrvoje Klobučar, Barbara Nola, Sven Medvešek, Antonija Stanišić Šperanda, Ivana Roščić, Sven Šestak, Slavica Knežević, Đorđe Kukuljica, Filip Šovagović i Biserka Ipša.

"Kad čovjek vidi koliko se ti glumci trude, koliko su sebe dali u taj tekst, koliko su 'unutra', osjeća se kao da neće napraviti niti jednu grešku", kazao je redatelj o radu s glumcima Gavelle. To mu je prva suradnja s tim kazalištem, kazao je, a toliko je oduševljen njome da se nada kako mu "neće biti i zadnja".

U Anočićevu autorskom timu scenografiju potpisuje Miljenko Sekulić, kostimografkinja je Danica Dedijer, a za glazbu je odgovoran Matija Antolić.

Renato Baretić (1963.) pisanjem se počeo baviti 1983. kao novinar niza hrvatskih novina i magazina. Uz nekoliko tisuća novinskih tekstova do danas je objavio i tri romana - "Osmi povjerenik", "Pričaj mi o njoj" i "Hotel Grand", dvije zbirke poezije ("Riječi iz džepova" i "Kome ćemo slati razglednice"), te jedan izbor političkih kolumni o televiziji ("Kadrovi kadra"). Surađivao je književnim prinosima i u brojnim kolektivnim izdanjima - zbirkama, časopisima i zbornicima. Jedan je od koscenarista TV-serije "Novo doba" i cjelovečernjeg igranog filma "Što je muškarac bez brkova". Živi i radi u Splitu, gdje je suosnivač i urednik programa Splitskog festivala pričanja priča "Pričigin", te jedan od predavača u splitskoj Kući kreativnog pisanja.