Predsjednik je bio i jedini koji je vidio sve prijavljene radove kojih je bilo čak 8500 pa je stoga i sam finalistički izbor, osim što je vrijedan pojedinačni uspjeh, i sjajna prilika da se vide i ocijene opći kreativni valeri i svekoliko stanje današnje fotografije u jugoistočnoj Europi i, kako bi se reklo, i šire. Čemu stremi, čime se bavi, kakvi su stilovi i stvaraoci u suvremenoj fotografiji danas kada se čini kao da cijeli svijet samo fotografira, kada je posvemašnja digitalija na djelu, od najsofisticiranijih kamera do notornoga knipsanja sve pametnijim mobitelima.

Je li klasičnoj analognoj fotografiji filma i papira zaista odzvonilo ili je još nezamjenjiva u nekim najfinijim disciplinama kako umjetničke, tako i dokumentarističke, novinske fotografije? Sudeći po tome što je nagradu za životno djelo na ovogodišnjim danima dobio majstor klasične fotografije Mladen Tudor i što je također zapažen rad još nekih majstora klasične, i to crno-bijele fotografije, čini se da se generacija digitalije ipak ima zašto još ugledati na analogičare. Pa nije mali broj ni onih koji tvrde i da zvuk glazbe s vinilskih longplejki ima neki topliji ton od cedeovske digitalke.

Zato nije se čuditi tome što mnogi digitalne snimke izrađuju crno-bijele i nastoje dobiti što finiju skalu tonova i polutonova. Primjerice, tako nagrađene fotografije Sare Perović u kategoriji publikacije dane su u kolažima crno-bijelih slika, a u varijanti je čak i ružičasti ton preko cijeloga formata. Vjekoslav Skledar nagrađen je u kategoriji primijenjene fotografije za seriju portreta kolumnista Jutarnjeg lista koje je snimio u maniri hiperrealističke kolor fotografije. Savršenom tehnikom odrađena, ta lica kao da su ekspresionirana posebno zanimljivim mikro-makro pristupom. U svakom slučaju, kako bilo da bilo, ta je reklamna akcija stoga morala biti primijećena.

Dobitnik u kategoriji mode su Romano Decker / Dejan Kutić, za tu seriju modnih fotografija uvelike se koristi metamorfozistički pristup, a kolorit se približava slikarskoj paleti. U kategoriji arhitektura Mira Stanić uspješno zanemaruje često tehnicistički stil u snimanju objekata. Ona zahvaća u sam život tih pedesetogodišnjakinja, zgrada, i tako ih i naziva. Imenuje ih i to ne samo položajem u prostoru i imenom arhitekta, nego daje riječ životu koji pulsira u njima. U dokumentarnoj kategoriji pobjednik je Mario Topić. Njegove snimke iz Svakodnevice u istospolnoj vezi ne iskazuju samo hrabrost u izboru delikatne i u Hrvatskoj aktualno vruće teme, nego i njegovu fotografsku usredotočenost na finu reportažnost. Borko Vukosav u kategoriji pejzaža ostvario je atmosferu priče o apsurdu koju je dramski gradirao iz fotosa u fotos. U seriji portreta nagrađen je Dalibor Talajić za Beskućnike u Torontu. Sve se to njegovo doima kao hommage starim majstorima iz prošloga stoljeća koji su se bavili socijalnom fotografijom u dvadesetim godinama.

Ti njegovi nesretni modeli u seriji su razloženi u detalje koji kao da oplakuju cjelinu. Uvijek posebno zanimljiva fotografska tema akta/tijela u Isabelle Bubole dobila je u apartno modernističkom stilu neke obrise konceptuale, taman toliko da bude nagrađena. U istoj kategoriji posebno je istaknuta, kao mlada fotografkinja, a to je u pravilima ovog natječaja do 28 godina, Petra Mrša. Ona u seriji dosjetljivo naslovljenoj Oksimoron spaja spojivo s nespojivom, golišava muškarca s cijelim svijetom oko sebe. Izvrsno kadrirano, dinamično viđeno. U kategoriji posebnih nagrada za mlade je i Siniša Glogoški u seriji slika Evenki. Obećavajuće fotke, kao i nagrada. Još je jedna mlada nagađenica Tjaša Kalkan. Njena serija Skvot otkriva sjajna fotoreportera na ravni veoma zahtjevne, klasične fotografske discipline.

Posebna nagrada je i u kategoriji umjetnički koncept koju je dobio Hassan Abdelghani za seriju S distance za nadgrobne slike snimljene na mornaričkome groblju u Puli. Tu možda i nije mnogo konceptuale, ali zato je posrijedi odličan rad umjetničkoga fotografa. To je zapravo kreativno vraćanje u život dvaput nestalih likova, nešto kao postavljanje pitanja ima li života poslije smrti. Inače, način na koji su nagrade raspodijeljene kazuju o tome da je žiri radio s velikom pažnjom i osjećajem za napredak suvremene fotografije. Sve to je još jedna potvrda toga da su organizatori ovoga festivala u klimaksu turističke predsezone o svemu dobro promislili u pripremama pa tako i o respektabilnom žiriju. Sada im preostaje samo početi rad na dogodišnjim danima fotografije u Rovinju.