Slavenka Drakulić: Smrtni grijesi feminizma: Ogledi o mudologiji

Kada je 1984. objavljena u kultnoj biblioteci &td, prva knjiga Slavenke Drakulić Smrtni grijesi feminizma izazvala je buru u javnosti, a ta se bura, za divno čudo, nije stišala do dana današnjeg. Ponovno objavljivanje ovih tekstova koji su nastajali krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća pokazuje koliko su teme o kojima je pisala jedna od pionirki feminizma na ovim prostorima i dalje bitne, čak nezaobilazne. Kada tome dodamo novih dvadesetak tekstova objavljivanih od prvog izdanja knjige do danas, bjelodano je da Slavenka Drakulić ne samo da se konstantno bavi feminističkim temama već da im i dalje pristupa jednako oštro, beskompromisno i aktualno.

Nasilje nad ženama ne jenjava, reproduktivna ženska prava ponovno su ugrožena, djevojčicama kroz odgoj i obrazovanje šaljemo drugačije poruke nego dječacima, ukratko, patrijarhat je žilav. Stoga je pitanje ravnopravnog položaja žene u društvu i obrane njezinih prava vječno aktualno, čini se kao da ga svaka generacija žena mora ponovno izboriti, samo je pitanje jesu li mlade žene toga svjesne. Smrtni grijesi feminizma u ovom proširenom izdanju idealni su prilog tom osvještavanju. Pokazuje se ne samo da su eseji Slavenke Drakulić itekako aktualni već i da se bez njih ne može ni početi misliti o feminizmu jučer, danas i sutra.

Evelina Rudan: Smiljko i ja si mahnemo

Smiljko i ja si mahnemo sigurno će sjati u suvremenoj hrvatskoj poeziji. Gusto, a lako satkana priča nove knjige Eveline Rudan, osjeća se, morala je biti ispričana. Ona poseže sve do početaka, vraćajući se uvijek u sadašnje trenutke i na poznata mjesta, od kojih se zatim otiskuje uvijek u novi obilazak elipse pamćenja. Čitajući, posjetit ćemo istarska polja i šumarke, zagrebačke ulice i fakultete, Sueski kanal i New York, očešati se ramenom o cijelu galeriju likova: Kocbeka, Whitmana, Mary Poppins, Terryja Eagletona, Dantea, Viktora Emanuela III… Kolorit, preciznost i razgovornost jezika u Smiljku nešto su sasvim osebujno, a tu je i privlačnost obilja radnje: intimne, društvene i kulturne povijesti, emotivne i psihološke epike, skakanja s pozornice na pozornicu, inače tipičnije za prozu, što nas sve vuče dalje u obilazak osunčanih smultronstället – mjesta gdje rastu divlje jagode – smještenih između ovih korica; vuče u ono mitsko vrijeme kad “svi su još živi”. A iz divljih jagoda, podsjetit će nas Smiljko, nerijetko prijeti ugriz zmije. I da, Smiljko govori istarski čakavski – ali tako izravno i prisno da jezik pada u drugi plan, postajući naš i svačiji.

– Goran Čolakhodžić

Boris A. Novak: Obitavališta duša

Velemajstor jezika i pjesničkih formi, vrstan poznavatelj tradicije i pjesnik koji ne skreće pogled od mučnih fleševa sadašnjosti, Boris A. Novak u Obitavalištima duša svoj je opus magnum pjesnički sažeo i učinio još osobnijim, uzdigao ga na metafizičku, možda čak i religioznu razinu. Uz odmjereni naklon svojemu vodiču, velikom autoru Božanstvene komedije, ali i u dijalogu s čitavim nizom slavnih mitologa i mitomana (Homer, Vergilije, Ovidije, Milton…), Novak epu udahnjuje novi život, stvarajući veličanstven pjesnički svemir u čijem središtu pulsira poruka o sudbini čovjeka, usudu umjetnika i umjetnosti, o ljubavi i o smrti. Obitavališta duša posljednji su, treći dio eposa Vrata nepovrata, koji je – sa svojih 40.000 stihova – Borisa A. Novaka potvrdio kao jednog od najznačajnijih i najpotentnijih suvremenih slovenskih pjesnika.

Čitateljima tportala darujemo jedan primjerak knjiga Slavenka Drakulić: Smrtni grijesi feminizma: Ogledi o mudologiji, Evelina Rudan: Smiljko i ja si mahnemo i Obitavališta duša, a dobitnici su Danijela Horvat, Nikola Svirač i Suzana Šegvić.