Zagrebački HNK je i u sezoni 2017./2018. nastavio razrađivati svoju novu programsku koncepciju, koja se s jedne strane temelji na 'narodnim' predstavama, a s druge donosi promociju novih hrvatskih tekstova i istraživački impuls. Tako su repertoar HNK-a (bez opere) označile tri praizvedbe – dvije dramske i jedna plesna. Praizvedbom komada 'Tko pjeva zlo ne misli' u režiji Renea Medvešeka, nastalog prema slavnom filmskom hitu Kreše Golika, naša najveća kazališna kuća već je na početku sezone dobila zabavnu i duhovitu predstavu, koja je svojom pozitivnom energijom i sjajnom glumačkom postavom na čelu sa Zrinkom Cvitešić, Ivanom Boban, Krešimirom Mikićem i Dušanom Bućanom oduševila publiku. Predstava je bila mjesecima rasprodana, a tome je sigurno pridonio i Medvešekov koncept, u kojem je svoje mjesto našao i radio te grmljavina bombardera kao naznaka nadolazećeg rata.

Sezona je nastavljena dugoočekivanom praizvedbom višestruko nagrađivanog bestselera Kristiana Novaka 'Ciganin, ali najljepši' kojeg je postavio Ivica Buljan, a publika ispratila ovacijama, što je bio siguran znak da će ta predstava o zabranjenoj ljubavi između zrele žene Milene i mlađahnog Roma, te političkim skandalima i izbjeglištvu, postati novi hit HNK. Predstava je također promovirala novog mladog glumca – Filipa Vidovića, koji je rolom Sandija Ignaca pokazao talent, naznačivši da ćemo o njemu još puno čuti.

U HNK je praizveden i odličan neoklasičan balet 'Smrt u Veneciji', nastao prema noveli Nobelovca i antifašista Thomasa Manna, u koreografiji i režiji Valentine Turcu, kojim je zagrebački Balet pod ravnanjem Leonarda Jakovine opet potvrdio svoju visoku kvalitetu i spremnost da se nosi s najzahtjevnijim koreografijama i konceptima. Premda je 'Peer Gynt' norveškog redatelja Erika Ulfsbyja dobio dijametralno suprotne kritike i podijelio publiku, treba ga spomenuti zbog scenske spektakularnosti i inventivnog korištenja najsuvremenijih tehnologija zato što pokazuje mogućnosti digitalizacije u kazalištu.

Zagrebačko kazalište mladih i u ovoj je sezoni propitivalo nove i suvremene teme. Posebnu pohvalu zaslužuje praizvedba odličnog i nagrađivanog teksta Tomislava Zajeca 'Ono što nedostaje', u kojemu se govori o raspadu obitelji, te suočavanju 16-godišnjeg tinejdžera Davida s vlastitom homoseksualnošću. Lik Davida izvanredno je utjelovio Adrian Pezdirc, koji je u eksplicitnoj ljubavnoj sceni s Humanitarcem iskazao svu tragiku svog lika. Predstavu je vrlo inventivno i promišljeno režirala Selma Spahić, umjetnička ravnateljica sarajevskog MESS-a, pokazavši da je izbor tog slojevitog i snažnog teksta bio pun pogodak.

Vrijedan pažnje bio je i inovativni, performerski kazališni projekt 'Ljudski glas' u režiji beogradskog redatelja Bojana Đorđeva u kojem se propituje status i oslobađanja žena, promjena spola te posljedice tzv. farmakopornografskog režima, odnosno, 'psihotropnog punk kapitalizma'. Predstava je podijelila kritiku i izazvala kontroverzne reakcije što je dobro jer se time potvrdila njezina polemičnost što i jest jedna od važnijih funkcija kazališta.

U ZKM-ovom repertoaru još treba istaknuti originalno uprizorenje 'Tita Adronika' u režiji mladog Igora Vuka Torbice, koji je tu krvavu Shakespearovu dramu obradio u skladu s aktualnom situacijom na našim prostorima. On se u predstavi posebno bavi motivom osvete te ishodištem i posljedicama zla, pokazujući što se događa kada vlast preuzmu nesposobni, zli i pokvareni. U predstavi se ističu Sreten Mokrović, Rakan Rushaidat, Katarina Bistrović Darvaš, Petar Levantić i Mia Biondić koji su uvjerljivim interpretacijama i prirodnom glumom pokazali specifičnost zekaemovskog glumačkog koda.

Kako ZKM njeguje i dječji repertoar posebna poslastica je bila vizualna senzacija 'Alisa u Zemlji čudesa' u režiji Renate Carole Gatice, koja je na Naj, naj, naj festivalu Žar ptice dobila prvu nagradu za režiju, kostimografiju i scenografiju.

Satiričko kazalište Kerempuh iz godine u godinu postaje sve uzbudljivije jer na repertoaru stavlja sve provokativnije političke satire, koje režiraju neki od ponajboljih hrvatskih i regionalnih redatelja. U ovoj sezoni tri su naslova zaslužila ovacije i naklon: Pirandellov tekst 'Šest likova traže autora' koji je provokativno ali i maestralno režirao Oliver Frljić, zatim snažan autorski projekt Bobe Jelčića 'Govori glasnije' i komad 'Samoubojica' u režiji Vite Taufera, kojima je zajedničko da kritički, smjelo i žestoko, svaki na svoj načn, udaraju po nacionalizmu, šovinizmu, konzervativizmu, obiteljaškim parolama, ustaštvu i fašizmu, ksenofobiji, egzodusu mladih iz zemlje, licemjerju itd.

Da Kerempuhove predstave itekako dopiru do političkih moćnika potvrdilo se ovih dana, kada je nova gradska ministrica kulture decidirano izjavila da Grad Zagreb neće financirati Frljićeve predstave te time pokazala da lokalna vlast nije spremna čuti kritiku niti se nasmijati na vlastiti način, makar kroz satiru u Kerempuhu.

Političkoj satiri okrenuli su se Planet Art i Teatar Rugantino, koji su s uspjehom izveli koprodukciju 'Za umrijet od smijeha' u režiji Marija Kovača. Oni su tekst američkog dramatičara i glumca Christopera Duranga snažno aktualizirali i prilagodili hrvatskim prilikama, te žestoko udarili po tzv. Teokratskoj državi Hrvatskoj, Crkvi, Bogu, prolife udrugama i valu konzervativizma, koji Hrvatsku pokušava vratiti u prošlost. U predstavi se direktno spominju i neki od protagonista hrvatske ultradesne političke bijede, a sa scene se glasno poziva na promjenu. Premijerna izvedba pamtit će se i po tome što je u prvom redu sjedio gradonačelnik Zagreba, koji inače ne dolazi u kazalište, a ovom prilikom se pojavio valjda zato što Marko Torjanac, glumac i šef Planet arta, te vijećnik u Gradskoj skupštini, u jednom dijelu maestralno oponaša njegov glas i način govora.

I Kazalište Komedija pokušalo se baviti relevantnom društvenom temom. Praizvedbu mjuzikla 'Alphonsine', koji je nadahnut Dumasovom 'Damom s kamelijama', ansambl je želio progovoriti o suvremenoj prostituciji, kojom se danas bave neke mlade žene kada se nađu u financijskom škripcu. U predstavi je najzapaženija bila Mila Elegović u ulozi zločeste i samodopadne vlasnice modne agencije, a tim je komadom istodobno obilježena 40 godina umjetničkog rada skladatelja i librestista Veseljka Barešića.

Teatar &TD je u sklopu Kulture promjene ugostio 'Ljubavni slučaj Fahrije P.' koja je u Splitu nagrađena Marulom za cjeloviti audio-vizualni dojam. Tu predstavu, nastalu prema stripovima i drugim radovima prerano preminulog multimedijalnog umjetnika Željka Zorice Šiša i nekadašnjeg člana Kugla glumišta, možemo definirati kao sintezu kazališta, koncerta, filma, performansa, likovnosti i istraživačkog nerva, kojom se odaje počast kultnom zagrebačkom umjetniku. U njoj sudjeluju nekadašnji Kuglini prvaci - Zlatko Buric Kićo koji je izgradio uspješnu glumačku karijeru u Danskoj, ali rado ga pozivaju i hrvatski filmadžije pa je tako glumio u 'Comic Sansu' i 'Patroli na cesti'. Sjajan je i Damir Bartol Indoš, a ništa manje uvjerljivi su i glumci ZKM poput Hrvojke Begović, glazbenice Dine Puhovski i i umjetnika Ivana Marušića Klifa.

U Teatru Itd je vrlo dobar i dinamičan projekt Mirana Kurspahića i Rone Žulj 'Fury Revolution Revival Tour' u kojem nas glumci predvođeni karizmatičnim Kurspahićem vode u '70-te godine, u vrijeme žestokog rock and rolla u New Yorku kako bismo u furioznom ritmu rocka pratili nastanak i pad benda Fury, ali i slom revolucionarnih ideja u sklopu rock kulture koja je i danas simbol otpora svakom establišmentu.

Sezonu u Dramskom kazalištu Gavella pamtit ćemo, osim po nekoliko premijernih naslova, i po početku adaptacije zgrade u Frankopanskoj, koja bi trebala rezultirati novom scenom, naravno, nakon probijanja rokova. Od premijernih naslova najviše su se istaknula dva – Shakespearov 'Rikard III', kojeg je Aleksandar Popovski postavio kao suvremeni politički triler, pa predstavu možemo čitati u kontekstu aktualne hrvatske situacije, i moćni, duhoviti Hallovi 'Slikari rudari' u režiji Sovenca Same M. Streleca. 'Slikari rudari' vratili su nas u vrijeme kada je radnička klasa u skladu s laburističkim idejama dobivala šansu da se bavi umjetnošću, te nas podsjetili da umjetnost nije rezervirana samo za povlaštene slojeve nego na nju imaju pravo i radnici. Tom predstavom s jakom humanističkom porukom i naglašeno lijevim idejama Gavella je na najbolji mogući način zaokružila sezonu.

Teatar Exit pamtit će se po tri događaja: otvorenju nove mini scene Studija Exit u dvorištu zgrade u Gundulićevoj ulici broj 37/1 gdje su izvedene obnovljena monodrama 'Eva Braun' Stefana Kolditza te 'Dvoje' u režiji Matka Raguža. Priču o njemačkoj provincijalki Evi Braun, koja je zadnjih 16 godina svog života provela s Hitlerom, maestralno je interpretirala Daria Lorenci, pokazavši da je predstava i danas, desetak godina nakon nastanka, itekako zanimljiva i aktualna. U predstavi 'Dvoje', nastaloj prema tekstu britanskog dramatičara i glumca Jima Cartwrighta, Bojana Gregorić Vejzović i Dražen Čuček, koji su inače u komadu utjelovili svaki po 14 uloga, pozabavili su se brojnim sudbinama koje se kriju iza lijepe vanjštine muško-ženskih odnosa.

Kazalište Žar ptica je i u ovoj sezoni repertoar temeljilo na edukativnim i zabavnim predstavama, kojima je zajednička bila ekološka nit. Prvo je najmlađe zabavio izvrstan mjuzikl 'Mala sirena' s neočekivanim i sretnim završetkom u režiji Ive Srnec, a zatim su repertoar obogatile dvije praizvedbe. Prvo je redatelj Želimir Mesarić u toploj i edukativnoj predstavi 'Malena i Klepetan' prikazao ljubav dvije najpoznatije rode na svijetu, a potom i senzibilizira javnost na probleme ptica selica, a zatim je Saša Broz u 'Indijanskoj priči' na spektakuaran način oživjela indijanske legende.

U Kazalištu Trešnja najdojmljiviji je bio efektni dječji horor 'Tajna dvorca strave', koji je pod redateljskom palicom Nine Kleflin oživio uzbudljivu istragu trojice malih detektiva, poručivši da trebamo pobijediti straha i pomoću dosjetljivosti i mašte riješiti svaki problem. Zagrebačko kazalište lutaka obilježilo je u ovoj sezoni 70-godišnjicu postojanja izvedbom teksta 'Vladimir i Matilda' koji je napisala nesuđena gradska šefica kulture Milana Vuković Runjić. Među ostalim naslovima ističe se topla priča 'Tko je Videku napravio košuljicu' Zorana Mužića i dječja politička alegorija 'Čipolino', nastala prema priči Giannija Rodarija, u režiji Krešimira Dolenčića, čime se i taj dječji teatar na neki način priklonio angažiranijem repertoaru.