Naime, klasik braće Grimm uveliko je ironiziran, a likovi su postavljeni naglavačke tako da predstavu mogu sa zanimanjem gledati čak i odrasli, možda čak i s većim razumijevanjem od djece, jer se zbog dekonstrukcije priče traži solidno poznavanje originala. Stoga smo upitali autoricu predstave što ju je motiviralo, odnosno inspiriralo, da dekonstruira tu popularnu klasičnu bajku braće Grimm i uprizori priču koja i za Vuka (Damir Klemenić) i Crvenkapicu (Ana Vilenica) ima sretan završetak.

Saša Anočić, ravnatelj Trešnje, ponudio mi je da napravim prvenstveno 'klasičnu' predstavu Crvenkapice u trajanju od sat vremena za uzrast od četiri plus', kaže Ivana Čoh Šverko, koja je do sada u Kazalištu Trešnja realizirala vrlo mračnu 'Snjeguljicu' zbog čega su je mnogi kritizirali, a prethodno je ostvarila autorske predstave 'Grešnici' u koprodukciji KUFER-a i @td-a te Krležin komad 'Adam i Eva'

'Razmišljajući o predstavi unutar tih okvira, shvatila sam da je originalna priča prekratka i da ću morati razviti sadržaj, odnosno, ublažiti ga, jer smatram da je previše agresivan i ponekad traumatičan za malu djecu. S te dvije stvari na umu, krenula sam osmišljavati biografije tih dobro poznatih likova i nalaziti načine kako da ih učinim višedimenzionalnim. Postavljala sam si pitanja za koja sam smatrala da djeca postavljaju roditeljima dok im čitaju bajku i pokušala na njih dati neuobičajene odgovore. Na primjer, zašto bi vuk pojeo baku? Zato što je gladan. A zašto je gladan? Je li mu lako bilo pojesti baku? Zapravo, tražeći odgovore ne pitanja zašto je vuk zao i zašto pojede baku, pokušala sam ga opravdati, a zatim sam cijelu priču okrenula u tom pravcu.'

Međutim, bez obzira na pomaknute likove, osobito vuka, i ironiziranje junaka, Ivana Čoh Šverko smatra da je njezina 'Crvenkapica' klasična bajka s velikim odmakom proizašlim u proširivanju samog sadržaja i dobro nam poznatih likova. Po njezinu mišljenju, ovakva 'Crvenkapica' potiče gledatelje 'da i sami dok čitaju bajke uzmu slobodu izgrađivanja tog svijeta koji ne mora biti stereotipan i prvoloptaški'.

Na pitanje ima li smisla danas postavljati na scenu klasične bajke na doslovan način, autorica je odgovorila da ne smijemo zaboraviti da je većina bajki namijenjena maloj djeci koja nemaju još razvijenu percepciju kazališta i konceptualnih pomaka unutar predstava.

'Za primjenu nekog drastičnijeg koncepta idealne su jedino izrazito poznate bajke, jer tako predstava nudi neko novo čitanje', drži autorica dodajući da treba omogućiti djeci i da vizualno dožive ono što su zamišljali. 'Svaka predstava koja uspije komunicirati s publikom bilo koje dobi - djecom, ali i odraslima, koji dovode djecu u kazalište, ma kakvim pristupom rađena, jest dobrodošla', ispričala je Ivana Čoh Šverko.

'Mislim da je nemoguće napisati predložak ili režirati, a da se ne unosi slika svijeta koju nosimo kao autori', izjavila je odgovarajući na pitanje je li i ranijim kazališnim projektima uspijevala progurati svoj osobni
ton i ideju.

'Naravno, negdje imamo više prostora za to, a negdje manje. Do sada sam imala sreću većinom pisati tekstove za svoje predstave. Lakše je ako si autor teksta infiltrirati ideju ili emociju koju želiš, ali i rad na gotovoj drami u režijskom smislu dozvoljava to isto prvenstveno kroz koncept, rad s glumcima i oživljavanju likova. Najviše sebe, odnosno, svojih razmišljanja o ljudima i svijetu unijela sam u stvaranje autorske predstave 'Grešnici' u koprodukciji KUFER-a i @td-a kao primjer stvaranja od nule te u režiju Krležine drame 'Adam i Eva' još na akademiji', zaključila je redateljica Ivana Čoh Šverko.