In vino veritas, kaže poznata latinska izreka. No ima li istine i u džinu, pitanje je koje postavlja zabavna 'The Book of Gin' te nudi kao odgovor cijelu povijest ovoga pića, koje se čak u jednom trenutku u 17. stoljeću smatralo nevjerojatno opasnom drogom, poput alkoholnog cracka svoje ere. Autor ove povijesti džina jest Britanac Richard Barnett, i sam ljubitelj ovoga pića, koji je detaljno istražio sve njegove aspekte.

Ona je započela u laboratorijima srednjovjekovnih alkemičara koji su destilirali alkohole, a džin se dugo vremena smatrao medikamentom. No svoju zloglasnu slavu džin je zaradio u Engleskoj u 17. stoljeću, kada je uslijed tadašnjih političkih previranja legalizirano da svatko ima pravo proizvoditi destilirati alkohol, što dovodi do masovne proizvodnje. I naravno konzumacije.

Samo za nekoliko desetljeća će džin postati toliko rašireno piće u Velikoj Britaniji da će vlasti organizirati kampanju protiv njegove konzumacije, s obzirom na to koliko su se ljudi opijali. U tom je kontekstu poznata slika 'Gin Lane' Williama Hogartha, koja prikazuje društvenu štetu koju džin izaziva u društvu, kako se tada tvrdilo.

U područje alkoholne respektabilnosti džin se vratio zahvaljujući američkom izumu koktela. Džin se za početak pomiješao s tonikom, što je bilo naročito popularno piće među britanskim kolonizatorima u tropskim klimama. Bilo kako bilo, autor Richard Barnett kaže kako je danas 'najbolje vrijeme u proteklih 500 godina za pijenje džina'.

'The Book of Gin', inače u izdanju Atlantic Grove Pressa, pak pokazuje da se i kroz povijest jednog alkoholnog pića može intrigantno reflektirati razvoj ljudske civilizacije, pa tako ova knjiga pokriva raznolika i udaljena razdoblja, od arapskih alkemičara i britanskih kraljeva, do američke prohibicije i renesanse džina u Indiji osamdesetih godina prošlog stoljeća.