KNJIGA DAVIDA STEVENSONA

'Povijest Prvog svjetskog rata' iz britanske perspektive

14.10.2014 u 13:12

Bionic
Reading

'1914.-1918.: Povijest Prvog svjetskog rata' britanskog povjesničara Davida Stevensona u izdanju Frakture i prijevodu Vuka Perišića vrijedno je historiografsko i publicističko djelo o ratu čije posljedice živimo i danas

Bila je potrebna stogodišnjica početka sukoba, angažman Frakture i potpora Ministarstva kulture da se u Hrvatskoj nakon nekoliko desetljeća objavi još jedna povijesna sinteza posvećena Prvom svjetskom ratu.

Prethodno je slično koncipirana knjiga – 'Europska kriza i Prvi svjetski rat' Pierrea Renouvinea – kod nas objavljena davne 1965. Izostanak interesa za Prvi svjetski rat bio je potaknut socijalističkom dogmom koja je Drugi svjetski rat glorificirala kao period u kojem se kalilo bratsko i jedinstvo dok se Prvi baš i nije spominjalo jer su se u njemu 'narodi i narodnosti Jugoslavije' borili i međusobno i na nekoliko strana, još uvijek kao pijuni u igrama mnogo većih i moćnijih. No Prvim svjetskim ratom desetljećima se nisu ozbiljno bavili ni povjesničari na Zapadu - Drugi je svima bio itekako svjež, strašan i nevjerojatan u svojoj destrukciji, pa su se milijuni poginulih od 1914. do 1918. činili ne toliko relevantnim u odnosu na još više milijuna mrtvih od 1939. do 1945.

Obimna jednosveščana 'Povijest Prvog svjetskog rata' britanskog povjesničara Davida Stevensona, inače profesora na London School of Economics, stoga je izdanje koje treba pozdraviti, a vrijedi i pročitati, između ostaloga i zbog doista odličnog prijevoda Vuka Perišića. Stevenson je napisao knjigu koja pokriva cijeli Veliki rat, sve njegove ključne trenutke i aktere te raznolike politike i planove, ali to na sreću ne čini isključivo kronološki, što bi 'Povijest Prvog svjetskog rata' vjerojatno učinilo mnogo suhoparnijim štivom, nego tematskom analizom pojedinih aspekata ratovanja.

Utoliko su briljantna poglavlja poput 'Tehnologija, logistika i taktika' ili 'Naoružanje i ekonomija', u kojima autor analizira kako je Prvi svjetski rat postao i poticaj za nevjerojatne tehnološke inovacije i industrijski razvoj, što se najpregnantnije vidi kada krene navoditi koliko je tko koje godine proizvodio bombi i granata. U 1914. proizvedene su se bombe brojile u stotinama tisuća, a već godinu i pol kasnije sve strane u ratu proizvodile su ih u milijunima, iza sebe ostavljajući milijune mrtvih, ranjenih i osakaćenih.


Kada je pak riječ o političkoj pozadini, Stevenson nije spreman nikome pripisati isključivu krivnju za eskalaciju i rat, no najgore u njegovoj analizi ipak prolazi rasklimana Austro-Ugarska, država koja je tragikomično nestala u vrtlogu sukoba te 1918. zauvijek prestala postojati. S druge strane, u Stevensonovoj knjizi osjeti se izostanak interesa za događanja na istoku Europe, pa se Rusija i Srbija obrađuju mnogo manje nego primjerice Francuska ili Njemačka. Britanac tako usredotočujući se na događanja na Zapadnom frontu iskazuje i nesvjestan kolonijalni stav prema Slavenima i Balkanu, što je najslabiji dio 'Povijesti Prvog svjetskog rata'.

Bez obzira na to, Stevensonova sinteza na 850 stranica, koje slijedi još 150 stranica izvora, nezaobilazna je knjiga o Prvom svjetskom ratu, jer ovaj povjesničar izostanak interesa za Balkan itekako nadoknađuje brojnim stranicama posvećenim odnosima Velike Britanije, Francuske i Njemačke te rovovskom ratovanju koje se skoro pa slučajno razvilo na Zapadnom frontu. Stevenson je naročito dojmljiv kada se bavi psihologijom ratovanja, masovnim klanjima i opisima rovovskog života i preživljavanja, dakle kada se spusti među obične ljude i tematizira njihove raznolike reakcije i načine na koje su se pokušavali nositi s ratom u kojemu nije bilo ničega herojskog ni pravednog, niti se mogao prikazati ili shvatiti kao borba dobra i zla, kao što je to bio boj protiv Adolfa Hitlera.

Na kraju David Stevenson pokušava sažeti najvažnije lekcije prvog rata koji se pretvorio u industriju ubijanja u kojoj se tehnološki napredak koristio za obilato prolijevanje krvi. 'Svakom vojnom pothvatu, neovisno o legitimitetu njegovih motiva, imanentan je rizik da će načelo ciljeva i sredstava biti narušeno, što će za posljedicu imati i loš rat i loš mir', konstatira Stevenson. Prvi svjetski bio je baš takav, grozan dok je trajao a zapravo još gori kad je završio, s obzirom na sporazum iz Versaillesa, u međuvremenu prepoznat kao najlošiji mir u dugoj svjetskoj povijesti. Jer da nije bio loš, Prvi svjetski rat možda bi ostao i jedini.

David Stevenson o Prvom svjetskom ratu