U pismima koja je Salinger razmjenjivao s prijateljicom Ruth Smith Maier, ženom koju je susreo tijekom studija na Sveučilištu Ursinus u Pennsylavaniji 1938, piše o roditeljstvu, pisanju i popularnoj kulturi.

Stručnjaci tvrde da pisma otkrivaju humanu i toplu stranu američkog pisca koji je desetljećima gajio prezir prema medijima i svakoj vrsti javne pažnje, piše Reuters.

U jednom od najranijih pisama iz siječnja 1941. tada 22-godišnji Salinger samouvjereno piše da 'jednostavno mora ostaviti trag u književnosti'. 'Oh, ali ja sam stvarno dobar. Trebat će mi neko vrijeme da uvjerim publiku, ali to će biti učinjeno', piše Salinger u pismu upućenom Ruthie.

Tijekom godina koje su uslijedile Salingerovi tekstovi objavljeni su u magazinu New Yorker i služio je kao vojnik na nekima od najbrutalnijih ratišta u Europi, ali stav mu se radikalno izmijenio te više nije sanjao o slavi.

U pismu iz 1958, nakon što je već objavio 'Lovca u žitu' i 'Devet priča', Salinger razdragano piše o svojoj kćeri Margaret i izražava prezir prema slavi.

'Ovih dana gotovo me sve vijesti vezane uz moje knjige iritiraju, izazivaju žmarce ili me jednostavno uopće ne dotiču', pisao je Salinger.

J.D. Salinger preminuo je 2010. u 91. godini života. Sve od pedesetih godina prošlog stoljeća živio je daleko od očiju javnosti, posvećen obitelji, supruzi i dvoje djece te redovitom prakticiranju joge, upravo suprotno od svojih mladenačkih vizija.