Kazalište Exit je postavljanjem suvremenog teksta 'Konstelacije' na repertoar potvrdilo svoju misiju da zagrebačkoj publici otkriva suvremene svjetske autore i njihove drame te da obrađenim temama ukazuje na aktualne probleme. S obzirom na nekoliko zadnjih premijera, kao što u 'Dvoje' i 'Susret', čini se da se Exit okreće intimističkim tekstovima i komornim izvedbama, u kojima se prvenstveno bavi međuljudskim odnosima i emocijama.

U najnovijoj predstavi 'Konstelacije' to emotivno putovanje oboružano je i postavkama iz kvantne fizike, a rezultat je vrlo dobra, zanimljiva i pitka predstava, na trenutke duhovita, koja tijekom sat i 20 minuta donosi užitak u glumačkoj suigri te otvara pitanja o tome kako i kamo nas usmjeravaju naše reakcije, emocije i svjetonazori. Engleski dramatičar mlađe generacije Nick Payne u tekstu 'Konstelacije' bavi se ljubavnim odnosom između dvoje ljudi - pčelara i fizičarke - ali zapravo kroz njihovu običnu i naizgled banalnu ljubavnu priču preispituje iz vizure kvantne fizike fenomen vremena i paralelnog postojanja u tzv. multiverzumu.

Poigrava se i tezom da vrijeme zapravo ne postoji i ništa nije konačno te ako nam se nešto čini loše, možda je to u nekoj drugoj konstelaciji, odnosno u nekom drugom paralelnom svemiru zapravo dobro, ili barem bolje, a možda i lošije. Takva stajališta u predstavi argumentira suprotstavljanjem teorije relativnosti i kvantne mehanike, a kao odgovor nudi ideju da u tzv. multisvemiru možemo u bilo kojem trenutku 'postojati' istovremeno. Inače, 'Konstelacije' su praizvedene u 2012. u Royal Court Theatreu u Londonu, a drama je iste godine proglašena najboljom na Evening Standard Theatre Awards. Autor Nick Payne bio je najmlađi dobitnik u povijesti dodjele spomenute nagrade.

Drama je u međuvremenu postigla veliki uspjeh, a do sada je postavljena i na Broadwayu, kao i u Francuskoj, Njemačkoj, Austriji, Novom Zelandu, Kanadi, Italiji, Brazilu, Danskoj, Španjolskoj, Grčkoj, Poljskoj, Belgiji, Turskoj, Argentini, Japanu i Južnoj Koreji. Ideju o paralelizmu postojanja razradila je redateljica Aida Bukvić u 50-ak kratkih scena, ponudivši gledateljima nekoliko različitih scenarija u razvoju emotivnog odnosa između pčelara i fizičarke. To je ostvarila ponavljanjem nekih scena, primjerice prvog susreta na roštiljadi ili priznanja o preljubu, koje su svaki put dizajnirane na malo drukčiji način. Tako vidimo da glavni junaci mogu prilikom upoznavanja biti stidljivi, zaposleni, egzaltirani ili nezainteresirani, a kod otkrića preljuba agresivni, osvetoljubivi ili paralizirani, dok sama bolest može imati tragičan i pozitivan ishod. Također, protiv bolesti moguća je mukotrpna borba kemoterapijama, ali postoji i eutanazija kao izbor, koji u jednoj od varijacija izabire fizičarka. Dakle različite emocije, reakcije i opredjeljenja utječu na različite ishode u situacijama između dvoje ljudi, a ti različiti izbori mogu mijenjati ne samo odnos, nego i sudbinu tog odnosa.

Glavne junake - inteligentnu i duhovitu fizičarku, koja se bavi kvantnom kozmologijom i radi na fakultetu, i poduzetnika pčelara utjelovili su uvjerljivo i zabavno iskusni i vješti glumci Olga Pakalović i Vladimir Posavec Tušek. Oni su neposrednim i mjestimično duhovitim dijalozima, pokretima i plesom na minimalistički dizajniranoj sceni zaronili u različita psihološka stanja i odlično prikazali sve etape njihove veze, od radosti prilikom upoznavanja na roštiljadi, preko ljutnje, bijesa i osvetoljubivosti zbog preljuba, do mučnog suočavanja s bolešću i smrću. Također su uspješno odgovorili teškom zahtjevu da neprestanim ponavljanjima istoznačnih ili malo promijenjenih replika ožive na sceni paralelizam događanja. Iz predstave 'Konstelacije' također se može iščitati čitav kaleidoskop različitih ljubavnih priča i sudbina, koje kao osnovu imaju originalni odnos pčelara i fizičarke.

Vrlo je poučno objašnjenje da u paralelnim svemirima postoje različite konstelacije jednog odnosa i da taj odnos samo s promijenjenom emocijom, ili reakcijom, može zadobiti sasvim drukčiji predznak i krenuti u posve drugom smjeru. Zbog toga se 'Konstelacije' mogu shvatiti i kao priča o slobodi izbora, koja istražuje emocije i značenje slučajnosti u našim životima. Hoćemo li izabrati ljubav ili mržnju kao odgovor, ovisi samo o nama. Predstava 'Konstelacije' realizirana je u koprodukciji Kazališta Exit i Osječkog ljeta kulture, dramaturginja je bila Marijana Fumić, koja je također izabrala kostime (crna elegantna, lepršava haljina i casual look pčelara), a zanimljiv scenski pokret (plesna škola) oblikovala je Blaženka Kovač Carić.