Događaj je poznat kao Masakr u Rechnitzu: na zabavi u austrijskom dvorcu barunice Margit von Battyány-Thyssen gosti su nakon pira odlučili pogubiti 180 mađarskih Židova, koji su tu bili na prisilnom radu.

Ovaj strašni događaj iz austrijske povijesti izabrala je nobelovka Elfriede Jelinek kao temu svoje zadnje drame, jednostavnog naslova 'Rechnitz'.

Uostalom, osnovni kazališni princip jedinstva mjesta, radnje i vremena Rechnitz definitivno nudi. Komad je objavljen prošle godine, te je pokupio laskave kritike i bio proglašen najboljom dramom u 2009. godini od strane uglednog kazališnog časopisa Theater Heute. Također je dobio i nekoliko kazališnim nagrada za najbolji tekst, a praizveden je u minhenskom Komornom teatru.

No, druga postavka 'Rechnitza' u njemačkom gradu Düsseldorfu izaziva burne reakcije publike. Kazalište Schauspielhaus stoga je uvelo i upozorenje gledateljima prije izvedbe, ali to i dalje ne sprečava da dobar dio publike napušta kazalište prije kraja drame. Naime, kontroverze izaziva scena u kojoj se pojavljuje lik poznatog njemačkog kanibala Armina Meiweisa, koji je 2001. preko interneta pronašao dobrovoljca, spremnog da ga se pojede. Upravo to se i dogodilo, te je zloglasni kanibal Meiweis trenutno u zatvoru. U 'Rechnitzu' se Meiweis pojavljuje u zadnjoj sceni drame, te vodi dijalog s jednom od žrtava pokolja, što je uvrijedilo mnoge u publici.

Jelinek u svojoj drami provocira tezom da su ljudi masovno ubijali druge u dionizijskom zanosu te da je holokaust bio i orgija smrti. Spajanje erosa i thanatosa, čini se, mnogi smatraju uvredljivim, pa je na premijeri 'Rechnitza' u Düsseldorfu došlo do toga i da bijesna publika pljuje kazališno osoblje, dok uz povike negodovanja napušta predstavu usred izvedbe! Redatelj komada Hermann Schmidt-Rahner nije pretjerano uzrujan takvim razvojem događaja jer mu i nije bio cilj da publika može na kraju drame sretno i zadovoljno aplaudirati. Očito, to mu je i uspjelo.