'Pjesničko iskustvo koje ova mlada autorica posreduje u vidljivom je nesrazmjeru s njezinom životnom dobi. Tako je poezija Mateje Jurčević bogata nasljeđem, iskustvom vrlo šarolike pjesničke lektire, kombinacija je to strasnog interesa za pjesničko stvaranje i vrlo pristojnog osjećanja vlastitog mjesta u svemu tome', napisao je Ivica Prtenjača u obrazloženju Goranove nagrade

Matejin stih istodobno je filozofski promišljen i nagonski iskren, što svjedoči o najjačoj sili pod kapom nebeskom - talentu koji ustrajno postavlja pitanja unatoč neizvjesnosti odgovora. Evo i primjera iz jedne od rijetkih Matejinih pjesama objavljenih na webu: 'Predragi prebijeli brate došao si ovamo voljom neprisebnog kanona vrt se okopava za život jestvinama ne za hum tvojim vitkim rukama...'

Pjesme koje su nagrađene Goranom pisali ste šest mjeseci. Koliko dugo pišete pjesme? Jeste li i ranije sudjelovali na pjesničkim natječajima?

Pjesme pišem od osnovne škole. Od sedme godine. Četrnaest godina, dakle. Naravno, to su počeci i pjesme iz toga razdoblja uglavnom ne želim ni pogledati, ali još ih čuvam u ladicama i gajim zahvalnost prema svima onima koji su u njima prepoznali onaj, meni i danas nevidljivi, potencijal. Tijekom osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja sudjelovala sam na natječajima namijenjenim školarcima kao što su Lidrano i Goranovo, ali nakon toga ne. Kada sam izašla iz sigurnih zidova gimnazije, izgubila sam hrabrost. Natječaji, objavljivanje po časopisima i slično — to su bile ozbiljne stvari za ozbiljne ljude. Smatrala sam da još ne pripadam toj kategoriji.

Na dodjeli nagrade Goran i na književnim večerima vjerojatno ste upoznali pjesnike čije ste stihove čitali. Kakav je pjesnički svijet? Je li onakav kakvog ste ga zamišljali kao djevojčica?

Pjesnički je svijet zanimljiv, ali nekoliko večeri nije dovoljno da biste o njemu rekli išta više. Mene je, naravno, na prvu oduševio kao što oduševljava svakog mladog autora koji tek ulazi u njega. Imati priliku razgovarati s onima čije ste tekstove samo čitali, slušati ih i znati da oni sada na sličan način slušaju vas, sve to daje mom duhu jednu vedrinu i vjeru u neku vrstu pjesničkog zajedništva. Ipak, nemam više tih najranijih iluzija da je pjesnički svijet - svijet bez podjela, idealan grad-utopija čiji stanovnici govore stihovano. Unatoč moru, vinu, hrani i poeziji, sve što se događa u njemu vrlo je prizemno i zahtijeva i naporan rad i diplomaciju i sve one riječi koje ljudi s pjesništvom u pravilu ne povezuju.

U obrazloženju Nagrade Goran Ivica Prtenjača navodi zrelost i dobre uzore. Koji su vam najdraži pjesnički uzori?

Kada god me to pitaju, mome se odgovoru ili nasmiju ili začude. Druga moderna mi je vječni izvor inspiracije. Autorima toga razdoblja uvijek se iznova vraćam, to je temelj moga pisanja. Možda zato što je susret upravo s tekstovima tih autora označavao moje prvo ozbiljno čitateljsko i stvaralačko iskustvo. Naravno, danas se ne oslanjam samo na njih, bilo bi nerazumno zaglaviti u jednome vremenu i na taj način osiromašiti vlastite tekstove. Ipak smatram da se iz onoga što je prošlo uvijek može izvući nešto što se dobro može uklopiti u nova strujanja pa se tako, primjerice, moja zbirka jednim svojim dijelom oslanja na niz avangardnih autora. Od naših živućih pjesnika poklonički čitam Dragojevića, uz njega još Mićanovića, Petraka, Šamiju i Odaka čija me je zbirka 'Trobojno bijelo' oduševila. Koristim svaku priliku da je preporučim drugima pa tako i ovu.

Teme vaše poezije su egzistencijalne i metafizičke, nimalo mladenačke, pa i naslov zbirke Paranoja nije nimalo sentimentalan. Otkud interes za tako teške teme? Imate li i ljubavnih pjesama?

Interes za tako teške teme proizlazi dijelom iz već spomenute lektire, a dijelom iz duha mlade osobe koja još traži odgovore na neka pitanja i naivno misli da će ih pronaći u poeziji. Upravo kako bih pobjegla od toga da u svaku pjesmu upisujem velike i konačne odgovore, odlučila sam uzeti jednu krovnu temu koja me zanima, temu ludila i u nju upisati niz manjih tema i motiva koji će zrcaliti glavnu misao. 'Paranoja' je radni naslov, ali će kao lajtmotiv ostati okosnica zbirke. Imam i ljubavnih pjesama, ali ne onakvih kakve se obično podrazumijevaju pod tim pojmom. Mislim da se sve moje ljubavne pjesme mogu svesti na čežnju za bliskošću, prijateljstvom i zajedništvom.

U intervjuu s Krunom Šafranićem za stranicu Pisci i književnost ipak ste naveli jednu svoju pjesmu, iako kažete da ne stavljate pjesme na web. Zašto izbjegavate web? Može li nešto oduzeti poeziji?

Dobro, lagala sam — u naslovu 'Paranoja' možda ima više osobnog nego što sam isprva rekla. Bojim se objavljivati na internetu. Ne mislim da internet poeziji oduzima nešto, ali tekst koji nije najprije tiskan nego je iz rukopisa odmah stavljen na internet vrlo lako može biti preuzet od strane druge, treće ili četvrte osobe. U nizu preuzimanja i dijeljenja tekstova, autor se ponekad zna i izgubiti. Ne mislim da su moje pjesme toliko dobre da bi ih netko poželio prisvojiti, ali dječji strahovi uvijek su prisutni.