U knjizi, podnaslovljenoj ‘Sedam koraka od demokracije do diktature’, Temelkuran identificira rane znakove upozorenja na fenomen populizma i nacionalizma koji niče diljem svijeta, ukazujući na globalni obrazac njegova pojavljivanja. Knjiga je objavljena u izdanju Naklade Ljevak.

U razgovoru s vanjskopolitičkom novinarkom Ivanom Dragičević, autorica je na promociji istaknula kako je tu knjigu napisala kako bi pokazala da okolnosti koje dovode do rasta populizma i nacionalizma diljem Europe i svijeta nisu jedinstvene i specifične za svaku zemlju – naprotiv, svugdje postoji obrazac koji se ponavlja.

‘Promatrajući Europu s njezine periferije, osjećala sam se kao da stojim na planini odakle sam imala dobar pogled i na Tursku i na ostatak Europe, i točno sam mogla vidjeti kako se ono što se već dogodilo u Turskoj, na sasvim isti način događalo svugdje drugdje u svijetu’, rekla je Temelkuran.

‘Bez obzira kako to nazivali – rastom populizma ili neofašizmom, to je globalni fenomen od kojega pate sve zemlje; to se ne događa u svakoj zemlji na drugačiji način i stoga nije potrebno da svaka traži svoj vlastiti recept za njegovo rješavanje, potrebno je pronaći globalno rješenje’, pojasnila je.

Kombinirajući memoarsku prozu, povijest i argumente, u knjizi iznosi tezu o sedam globalnih obrazaca koji se perpetuiraju, te predlaže alternativne globalne odgovore na hitne i vrlo često paralizirajuće političke probleme našeg doba.

‘Sve zemlje imaju svoje jedinstvene probleme, vlastite osjetljive teme, kompliciranu povijest i slično. No, sedam je točaka razvoja i rasta populizma koje su zajedničke svima’, kazala je Temelkuran.

Prva od njih je stvaranje političkog pokreta ‘koji svojom retorikom ima mobilizirajući efekt na mase i koji potom od naroda zahtijeva poštovanje’. Drugi je korak ukidanje racionalnog promišljanja i manipuliranje javnim diskursom. Treći je, kako je kazala, ‘besramna okrutnost koju populisti proizvode’, pa dolazi do uklanjanja srama i ideje da je amoralnost ‘baš fora’ u postčinjeničnom svijetu.

Četvrti je onesposobljavanje pravnih i političkih mehanizama koji čine demokraciju mogućom. Sljedeći je nazvala ‘oblikovanjem građanina po vlastitoj mjeri i ukusu’, šesti ‘pustite ih da se smiju grozotama’, a posljednji je opisala kao ‘osmišljavanje vlastite zemlje’.

‘Mainstream mediji zapadnih zemalja skloni su taj fenomen imenovati kao nešto privremeno, kao nešto što će nestati nakon što se nađe formula za njegovo uklanjanje, formula kao što bi primjerice bio odlazak Trumpa s pozicije predsjednika SAD-a’, kazala je autorica, koja danas živi u Zagrebu.

No, stvari nisu tako jednostavne, i zato je htjela napisati tu knjigu, kako bi istražila ‘podmukli koncept 'pravog naroda', infantilizaciju jezika i načina vođenja rasprava upozoravajući na opasnost podcjenjivanja protivnika’, te tako oboružala čitatelja alatima kojima ga se može iskorijeniti.

Ece Temelkuran, rođena u Izmiru 1973., jedna je od najpoznatijih turskih književnica, novinarki i političkih komentatorica, koja redovito objavljuje u turskim listovima, ali i u časopisima The Guardian, The New Statesman, The New Left Review, Le Monde Diplomatique. U istraživačkim publicističkim radovima bavi se temama koje su u Turskoj izrazito kontroverzne, poput kurdskog i armenskog pitanja, ženskog pokreta i pitanja političkih zatvorenika. Dobila je mnogobrojne nagrade pa tako i nagradu Pen for Peace i nagradu za turskog novinara godine.

Objavila je dosad trinaest knjiga, od čega tri knjige pjesama u prozi, tri romana i tri publicistička djela, te niz knjiga novinskih kolumni. Knjige su joj prevedene na brojne jezike. Na hrvatskom su joj dosad objavljene knjige ‘Planina boli’, u kojoj propituje ulogu nacionalnih mitova i priča te nas vodila u samo središte tursko-armenskoga sukoba, te romani ‘Žene koje pušu u čvorove’, roman ceste u kojemu tematizira položaj žena u islamskom svijetu i ‘Zvuk banana’ (2006.), u kojemu piše o Hezbollahu.