Na adresi iz naslova, u kući s dvorištem koje više nema autorica je živjela 80-ih sa Željkom Jermanom. Bilo je to mjesto stvaranja i druženja s drugim umjetnicima, kustosima, galeristima, kritičarima, pa knjiga podsjeća i na mnoge od njih.

Ondje se sastajala Grupa šestorice, koje Delimar nije bila dio iako su je uvijek povezivali s njom. "Oni su poštivali moju autonomiju i nikome nije padalo na pamet da sam ja članica, no povjesničari umjetnosti i kritičari uvijek nas moraju staviti u neke ladice", rekla je na promociji u Muzeju suvremene umjetnosti, koja je izdavač te knjige.

Delimar na početku knjige kaže da je Voćarska bila "nasljeđe avangarde protiv konzervativizma", a borba protiv patrijarhata i konzervativizma kontinuirano je prati i to se nastavlja i danas. "Svaka žena najprije se mora izboriti u svojoj kući. Imam iza sebe dva braka i svaki put kad sam se rastajala svekrve i majka govorile su mi da moram sačuvati brak".

"Borim se više od 40 godina, svaki se dan treba nešto napraviti, a ne jednom godišnje izaći na prosvjed s transparentom. Djevojkama uvijek kažem da zadrže svoje prezime i autonomiju, da ne budu sluškinje u svojoj kući u ime ljubavi. To se ne radi", poručila je.

Kustosica Martina Munivrana, koja s umjetnicom surađuje od 2014. kada su radile njezinu veliku retrospektivu u MSU rekla je kako je ona obilježila zagrebačku, ali i međunarodnu i scenu bivše Jugoslavije.

"Ova je autobiografija odraz jednog vremena, umjetničkog života, intime i ljubavi, a u njoj autorica na emotivan način govori o svojim suradnicima, prijateljima, iako je ponekad i oštra", napomenula je.

Munivrana kaže kako im je bilo važno da jezik kojim je Delimar pisala ostane autentičan, pa nije bilo velikih lektorskih intervencija i tako su dobili autentičan autobiografski roman.

Nakon promocije knjige uslijedila je projekcija njezinih filmova "Diptih; iz ljubavi u ljubav“ i "Tišina živih skulptura u tišini oštećenih kuća“. Prvi je završnica je autoričinog projekta "40 godina art ljubavi Vlaste Delimar“, a drugi je nastao 2020. u potresom pogođenom Zagrebu, s fokusom na zgrade koje su joj važne - ŠPUD, Arhiv Tošo Dabac, zgrada HNK.

Vlasta Delimar (1956., Zagreb) od kraja 70-ih stvara u različitim medijima, ponajviše u performansu kroz prizmu vlastitog tijela, ali i u akcijama, fotografiji, kolažima, filmovima i kazališnim predstavama.