Monografija je objavljena u nakladi Udruge Antonini, koja je utemeljena u čast vrsnoga fotoreportera nakon njegove tragične pogibije početkom travnja 1996. godine kod Dubrovnika, u padu aviona koji je prevozio američkog ministra trgovine Rona Browna i njegove suradnike.

Monografija sadrži oko 150 crno-bijelih fotografija iz dva njegova ciklusa, prvi od sredine sedamdesetih godina, a drugi od 1991. do tragične pogibije 1996.

Urednik monografije je fotoreporter Ognjen Alujević, a prije objavljivanja realizirane su tri Antoninijeve izložbe fotoreporterskih radova u Galieriji Badrov u Zagrebu, Galeriji Art @ Craft u Makarskoj 2007. i Galeriji Fotokluba Split 2008.

Uz uvodnu studiju Želimira Koščevića svoja sjećanja na zajednički rad u monografiji su objavili novinari i fotoreporteri, pisci i Antoninijevi prijatelji i suradnici: Pero Kvesić, Jasna Babić, Mladen Tudor, Mario Bošnjak, Nikola Šolić, Matko Biljak, Josip Antić, Ksenija Erceg, Bosiljko Domazet i nekadašnji američki veleposlanik u Hrvatskoj Peter Galbraith.
Hrvatsko novinarsko društvo nakon njegove smrti ustanovilo je Nagradu 'Nikša Antonini' za najbolju fotografiju, koja se dodjeljuje već 12 godina.

O djelu Nikše Antoninija govorio je predsjednik Hrvatskoga novinarskog društva Zdenko Duka, rekavši da je Antonini bio fotoreporter visoke profesionalnosti, a fotografije koje je ostavio iza sebe imaju trajnu vrijednost a ne samo žurnalističko značenje. Unatoč novim vremenima i novoj tehnologiji u fotografiji kao mediju Antoninijevo djelo, istaknuo je, ostat će i dalje prepoznatljivo i u samom vrhu među našim fotoreporterima.

Želimir Koščević je u uvodnoj studiji naglasio da je Antonini koristeći neizravni govor vizualne poetike iz široke panorame potencijalnih ratnih motiva donosio i one koji su svojom dramatičnom šutnjom govorili više od bilo kakve ratne retorike.
Među brojnim Antoninijevim kolegama, suradnicima, prijateljima i poštovateljima bio je na predstavljanju i američki veleposlanik u Hrvatskoj Robert Bradtke.