'Radi se o velikom problemu jer si Povjerenstvo uzima za pravo da odlučuje o kvaliteti knjiga prilagođenima po principima građe lagane za čitanje iako za to nije kompetentno. Problem je što nitko od njih nije iz te struke i nije upoznat s teškoćama djece s poteškoćama u čitanju i disleksijom, što je bitno kod knjiga te kako trebaju izgledati da bi ih djeca mogla čitati', naglasio je Hrkač na konferenciji za novinare.

U obrazloženju odluke Stručnog povjerenstva za dječje knjige o neotkupljivanju upućenom zakladi stoji da 'za ovaj zahtjevan posao Zaklada nije imala dovoljno snažan i stručan urednički tim, a knjige koje su objavljene nisu zadovoljile standarde kvalitete postavljene prilikom odluka o otkupu'.

Hrkač je naglasio da Ministarstvo kulture i Stručno povjerenstvo za dječju knjigu ne uvažavaju mišljenja Vijeća za logopediju Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta u Zagrebu, Ministarstva znanosti i obrazovanja i Komisije za knjižnične usluge osoba s invaliditetom i posebnim potrebama.

Projekt i navedene knjige dobili su, istaknuo je, pozitivne recenzije struke koja se bavi teškoćama djece s disleksijom i odobrenje i suglasnost Ministarstva znanosti. Svaku knjigu prema svjetskim standardima građe lagane za čitanje jezično i grafički prilagođavao je stručnjak - profesor logoped koji se cijeli svoj radni vijek bavi time te se dodatno educirao i jedini je stručnjak čije ga dodiplomsko obrazovanje čini kompetentnim za prilagodbu teksta osobama s disleksijom, dodao je.

'Povjerenstvo donosi vlastite zaključke iako za to nije stručno i temeljem njih odbija otkup knjiga prilagođenih po principima građe lagane za čitanje čime ugrožava prava djece s teškoćama čitanja i disleksijom na jednakost i pristup literaturi', upozorio je. Cilj zaklade je, ističe Hrkač, da te knjige budu dostupne djeci i da se ukaže institucijama da je potrebna potpora za takve knjige.

Ustvrdio je i da se odnos prema intelektualnim sposobnostima i mogućnostima djece s teškoćama čitanja i disleksijom Povjerenstva za dječju knjigu ogledava u tvrdnji jedne od članica povjerenstva da 'djeca s teškoćama čitanja i disleksijom ne mogu sama izabrati ilustracije za knjige, isto kao što ne žele jesti mrkvu jer ne znaju što je dobro'.

Profesorica hrvatskog jezika i logoped u zagrebačkoj OŠ Marina Držića Željka Butorac, koja je radila jezičnu i grafičku prilagodbu knjiga, naglasila je da su knjige prilagodili prema principima građe lagane za čitanje za koje su edukaciju prošli kod Šveđana.

'Mislim da je vrijeme da se probudimo i vidimo da se ovakve stvari u Švedskoj rade već 50 godina te se financiraju iz vlade. Kod nas to ne može zaživjeti jer neprestano nailazimo na nekakve barijere ili nailazimo da su ljudi počeli nestručno izdavati kojekakve prilagodbe za koje odgovorno tvrdimo da nisu dobro napravljene. Ovo je nešto što je prošlo sve stručne instance, koje znaju što i kako treba napraviti', poručila je.

Butorac je uz odgovor Povjerenstva, pročitala odgovor Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta i pravobraniteljice za osobe s invaliditetom Anke Slonjšak koja je također zatražila žurno preispitivanje odluke Povjerenstva.

'Povjerenstvo nije uzelo u obzir presudne činjenice kojima se trebalo rukovoditi u postupku koji je prethodio takvoj odluci, a to je da su svi dijelovi prilagođenih knjiga, tumači nepoznatih riječi, ilustracije, predgovori, pogovori kao i tekst knjiga odobreni od strane struke. Upitnost kvalitete knjiga povjerenstvo je temeljilo na sporednim elementima poput umjetničkog dojma ili dovođenja u pitanje kvalitete ilustracija u čijem izboru su sudjelovali oni kojima su knjige namijenjene, a to su sama djeca, čime se ne uvažava pravo djece na izbor primjereno dobi, interesima i sposobnostima', napisala je, između ostalog, Slonjšak.