Predstava 'Kroćenje goropadnice' autorski je projekt utemeljen na kombiniranju različitih diskursa, stilova i izvora u želji da uđemo u dijalog s dramskim kanonom i svojom pozicijom u odnosu na njega danas, stoji u najavi.

Zašto uopće danas raditi ovu komediju? Po čemu je ovaj komad satiričan? Čemu se tadašnje društvo smijalo, a čemu se smijemo mi danas? Ovo su samo neka od pitanja koja su autorskom timu bila polazišna točka za propitkivanje ove čuvene, ali i kontroverzne Shakespeareove komedije o kojoj je napisano mnoštvo različitih teorijskih tumačenja i kritičkih čitanja, često radikalno suprotstavljenih stajališta. Ono u čemu se većina slaže jest da je nemoguće preispitivati Shakesperovu autorsku poziciju, a da se ne bavimo pozicijom tadašnje publike i njezinih potreba, kao i društvenog konteksta unutar kojeg je Shakespeare djelovao.

Kao jedna od inspiracija za 'Kroćenje goropadnice' Shakespeareu su poslužile tada popularne folkorne predaje koje su prenosile s koljena na koljeno priču o neposlušnoj, neukrotivnoj ženi i njezinu jeziku. Ta vrsta narodnih predaja postojala je u cijelom svijetu u vidu raznih varijacija narativa, te nam u pozadini komedije otkrivaju dugu povijest ušutkivanja žene i kroćenja njezina jezika na razne načine. Prostor ženskog postaje prostor horora odnosno mučenja, kažnjavanja ali i upozorenja za ostale članove društva (neovisno o rodu i spolu) na ono što ih čeka ako ne budu poštovali patrijarhalno uređenje društva.

'Tijekom procesa pokušali smo se istražiti sve navedene slojeve, analizirati svaki segment toga komada komentirajući, intervenirajući, konfrontirajući se, tragajući za prostorima praznina i kontradiktornosti, te kreirajući neke nove prostore za intertekstualnost, metateatarske postupke i citatnost. Ono što nas je vodilo na tom putu jest da uvijek razmišljamo o tome što se krije u pozadini ponekad naizgled nebitnih detalja, što je iza onoga čemu se smijemo, koji komički obrasci su se ustalili i zašto, a koji su danas popularni, što oni govore o društvenim obrascima koje smo normalizirali i gdje se u svemu tome krije naša odgovornost',pojasnila je dramaturginja predstave Emina Omerović.

U predstavi igraju Linda Begonja, Borko Perić, Marko Makovičić, Dražen Čuček, Ines Bojanić i Jakov Zovko.

Scenografiju potpisuje Matija Blašković, kostime Selena Orb, koreografiju Ena Kurtalić. Autor glazbe je Nenad Kovačić, a oblikovatelj Svjetla Aleksandar Čavlek.

Nakon premijere, predstava je iduće na rasporedu 9. i 30. prosinca.