Marija Žarak rođena je 1938. u Benkovcu.

Kao kostimografkinja djelovala je od 1963. godine. Umjetničko djelovanje započela je u Studentskom eksperimentalnom kazalištu u Zagrebu sa do danas zapamćenim predstavama Ars longa vita brevis (Arden) i Vietrock (Tery).

Radila je u većini hrvatskih kazališta, a poseban je trag ostavila u prvome razdoblju Teatra &TD.

Surađivala je s brojnim hrvatskim (Paro, Violić, Orešković, Mesarić) i inozemnim (Anurov, Gojer, Pesenti) redateljima.

Od 1979. živjela je i radila u Splitu kao kostimografkinja HNK Split.

Gostovala je u mnogim kazalištima bivše Jugoslavije, a za svoj rad nagrađena je nizom priznanja. Nagrađena je na Festivalu studentskih kazališta u Arezzu (1968. za Ars longa vita brevis), nagradom Sedam sekretara SKOJ-a (1970), na Petnaestom zagrebačkom salonu (1979. Shakespeare: Mjera za mjeru, Redatelj G. Paro, SNG Ljubljana), dobitnica je Nagrade Gavellinih večeri (1986. Diderot-Kundera: Jacuques fatalist, redatelj D. Radojević, HNK Split), Nagrade Marul 1993. Nehajev-Gašparović: Vuci, redatelj Želimir Mesarić i 1994. M. Krleža: Leda, režija Ž. Orešković, Nagrade Hrvatskog glumišta za umjetničko dostignuće (1993.) te je za svoj rad odlikovana je Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića (1996.).

Od novijih predstava na kojima je radila ističu se 'Šest lica traži autora' (HNK Split, 2000., Luigi Pirandello, redatelj François-Michel Pesenti), 'Sveti Aleksi', (HNK August Cesarac Varaždin, 2001., Tituš Brezovački, redatelj Georgij Paro), 'Gospoda Glembajevi' (HNK Split, 2001., Miroslav Krleža, redatelj: Aleksandar Anurov), 'U agoniji' (HNK Split, 2001., Miroslav Krleža, redatelj Aleksandar Anurov), 'Kristofor Kolumbo' (Dubrovačke ljetne igre, 2001., Michel de Ghelderode, redatelj Georgij Paro) i 'Tosca' (HNK Split, 2002., Giacomo Puccini, redatelj Božidar Violić).