U Zagrebu je u srijedu navečer u 87. godini preminuo Branko Lustig, najpoznatiji hrvatski filmski producent i osvajač dva Oscara za filmove 'Schindlerova lista' 1993. godine i 'Gladijator' 2000. godine. Dvostruki je dobitnik i nagrade Zlatni globus za navedene filmove
Branko Lustig diplomirao je glumu na Akademiji dramskih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu. Iste godine započeo je profesionalnu karijeru u Jadran filmu, u to doba velikom poduzeću za proizvodnju i distribuciju filmova, sa sjedištem u Zagrebu.
Prvi filmovi na kojima je radio bili su 'Ne okreći se sine' i 'Kozara', a 1970-ih radi na inozemnim koprodukcijama, što mu omogućuje da 1980-ih ode u Los Angeles. Ubrzo je upoznao Stevena Spielberga, s kojim je radio na filmu 'Schindlerova lista', osvojio Oscara i tako postao utjecajan producent u Hollywoodu.
Nakon 'Mirotvorca' s Georgeom Clooneyjem i Nicole Kidman počeo je raditi s Ridleyjem Scottom, s kojim je, nakon osvojenog Oscara za 'Gladijatora', surađivao na filmovima 'Hannibal', 'Pad Crnog jastreba', 'Kraljevstvo nebesko', 'Dobra godina' i 'Američki gangster'.
Prije deset godina Lustig je odlučio vratiti se u Hrvatsku te je bio predsjednik Festivala tolerancije – Festivala židovskog filma.
Rodio se u Osijeku 1932. godine. Zbog židovskog podrijetla bio je tijekom Drugog svjetskog rata zatočenik zloglasnih koncentracijskih logora Auschwitz i BergenBelsen. Većina članova njegove obitelji nestala je u koncentracijskim logorima širom Europe, uključujući njegovu baku koja je ubijena u plinskoj komori i oca koji je ubijen u Čakovcu.
Iako vrlo mlad, uspio je preživjeti strahote logora, a na dan kada je oslobođen imao je samo 30 kilograma. Njegovo iskustvo iz logora ugrađeno je u 'Schindlerovu listu', film Stevena Spielberga, kojem je pomogao uvjerljivo prikazati mučne scene iz koncentracijskih logora.
U travnju ove godine proglašen je počasnim građaninom Zagreba za izniman doprinos promicanju vrijednosti demokratskog društva, filmske umjetnosti i kulture razumijevanja među različitima, čime je trajno zadužio Hrvatsku i Grad Zagreb te mu je uručena Povelja.
'Moj broj je A3317. Dalek je put od Auschwitza do ove pozornice. Umirući su mi ostavili u amanet da - ako preživim - pričam kako je bilo', rekao je primajući priznanje.