Tomaž Šalamun studirao je povijest umjetnosti u Ljubljani. Radio kao profesor na ljubljanskoj Akademiji likovnih umjetnosti i kustos u Modernoj galeriji. Živio je u Ljubljani, ali i u različitim gradovima Europe, SAD-a i Meksika.

Svoje pjesničko djelovanje započeo je 1964. kao urednik časopisa Perspektive u kojem je objavio i pjesmu Duma 64. Zbog kontroverznog sadržaja pjesme, proveo je nekoliko dana u zatvoru, ali i stekao status svojevrsnog heroja u kulturnim krugovima. 1966. izdao je zbirku pjesama Poker

Prevodio je s engleskog, francuskog i španjolskog jezika. Objavio je pedesetak zbirki poezije koje su prevedene na više od 20 jezika. Meandar mu je objavio izbor iz poezije 'Riva' 1997. te zbirku 'More' 2008. u prijevodu Ede Fičora.

'Upravo je Šalamun otkrio nezamisliv prostor za recepciju slovenske književnosti u svijetu. Od početka je smatran noćnom morom za ljude staroga kova i bogatim izvorom za istraživanje teoretičara umjetnosti', stoji u antologiji Sto slovenskih pjesnika

U oproštaju od iznimnog književnika u emisiji Radiotelevizije Slovenije njegov značaj potvrdili su i isticanjem da na zagrebačkom Filozofskom fakultetu postoji kolegij o interkulturalnom aspektu Šalamunovog neoavangardnog pjesništva.