'Daša je bila iskrena, čvrsta, direktna, beskompromisna, hrabra, žestoka, dobra i najbolja', napisao je na svome Facebooku književnik Želimir Periš, a posljednje zbogom uputio joj je i književnik Zoran Žmirić.

'Želio sam vjerovati da će stvari ispasti drukčije. Zbogom, Dašo', napisao je Žmirić.

Pisac Igor Štiks nazvao ju je jednom od najboljih književnica na postjugoslavenskom prostoru.

'Njeni briljantni romani i tekstovi ostaju i naširoko će se čitati, kako izvornici tako i brojni prijevodi. Čuvat ću prekrasne uspomene na naše prijateljstvo', napisao je Štiks.

Književni kritičar i leksikograf Velimir Visković napisao je kako je znao da se Daša Drndić već dugo bori s bolešću.

'Pa opet, nadao sam se da će dobre vijesti o književnim uspjesima koje upravo doživljavaju njezine prevedene knjige, a ponajviše njezina narav borkinje, koja se nikad ne predaje, pomoći da istraje u borbi s opakom bolešću. Mislio sam: u svojim bolnim nesanicama stegnut će zube, čak možda još nešto napiše', napisao je Visković i dodao da ju je kritika obično prepoznavala kao književnicu zaokupljenu temom holokausta.

'Ona je prije svega autorica koja se bavi temom nesnošljivosti, ugroženosti usamljenog pojedinca pred terorom većine, apatridstvom... Crpila je snagu i teme ponajprije iz vlastite biografije, jer i sama se na brutalan način suočavala s nacionalističkom netrpeljivošću, pred kojim je odselila početkom devedesetih iz Beograda, a potom s hrvatskom nesnošljivošću prema došljakinji, koja je sumnjiva već zbog svojeg beogradskoga govora, obiteljske partizanske povijesti, ali i želje da u hrvatskoj kulturnjačkoj bari kao osamljena, klanovski neumrežena žena izbori sebi mjesto koje joj s obzirom na talent pripada', napisao je Velimir Visković, kojemu je Daša Drndić bila dugogodišnja prijateljica.

'Družio sam se s njom u Rovinju, potom na sastancima redakcije Sarajevskih bilježnica, na promocijama, na skupovima u Hrvatskom društvu pisaca, kojega je bila suosnivač. Daša je bila istinoljubiva, borbena, razgovor s njom je nerijetko znao prerasti u prepirku. Ali imala je veliko srce i golem literarni talent. Nedostajat ćeš, Dašo!'

Književnica Ivana Šojat napisala je da se Daša Drndić 'ničeg nije bojala'.

'Znale smo se posvađati kao pas i mačka, grdim riječima jedna na drugu obrušiti, čak smo u jednom trenutku prestale komunicirati. No čak mi ni u najvećoj ljutnji na pamet nije palo osporiti ogroman književni talent Daše koja se cijeli život borila za pravdu i istinu, koja je zbog te borbe često bila osuđivana i vrijeđana. Znala je da mora govoriti, da joj je poslanje artikulirati ono o čemu mnogi šute u strahu od odmazde.'

'Daša je odlučila pisati o svom ovom užasu koji nas je okruživao i u kojem smo živjeli. Radila je to odlično i beskompromisno, a takvi su joj bili i svi životni izbori. Da je zbog toga platila ozbiljnu cijenu i bila planski potisnuta na marginu u ovom društvu i kulturi nenaviknutima na bilo kakav pogled u zrcalo, jasno je i nama, kao što je bilo jasno i njoj. No drugog izbora nije imala. Pamtit ću je po jednom divnom danu u Kopru, mladenačkoj energiji i nevjerojatnom borbenom elanu koji je imala', napisao je na Facebooku povjesničar Dragan Markovina.

Bit će teško naviknuti se da je nema, napisala je književnica Olja Savičević Ivančević, dodajući kako joj fali to da joj Daša 'kaže nekoliko utješnih i bezobraznih rečenica'.

'Iznimna Daša, veća od ove književnosti kojoj je, htjela – ne htjela, pripadala i koja takvu Dašu nije baš kužila. Nasmijana namćorica, znalac među indolentnima, načitana među skribomanima, energična i strastvena među apatičnima, prkosna među mlakonjama, izravna među licemjerima, ponekad neugodna, nikad zla, puna podrške među sitnim spletkarima, partizanka među oportunistima, lijepa i ponosna, topla i draga među dobrima i dragima. Tješi me da je znala da ovo o njoj mislim, da je znala koliko nam znači.'