'Kao mala zemlja s malim tržištem, Hrvatska ne smije ovisiti isključivo o vlastitoj književnosti jer biti koncentriran samo na svoju književnost, na svojem jeziku, znači određenu izolaciju', kazala je Hini prevoditeljica Dubravka Petrović

O ulozi i važnosti prijevodne literature u razvoju čitateljskih ukusa Petrović je govorila na okruglom stolu pod nazivom 'Ovaj prijevod bolji je od domaćeg originala' ili 'Kako pristupiti umjetnosti prevođenja bez straha od kolonizatorskih utjecaja 'velikih kultura''.

'Prevedena literatura širi polje toga što se može pročitati na hrvatskom jeziku - prijevodi grade mostove prema drugim svjetovima i kulturama i u tom je smislu prevodilac netko tko otvara vrata', istaknula je.

Jednostranost u pristupu prijevodnoj literaturi

Posebno je važno da se u svakoj vrsti književnosti – znači i u žanrovskoj, koja često zna biti podcijenjena - postigne određena kvaliteta prijevoda koja čuva i integritet hrvatskog jezika, smatra Petrović.

'Upravo zbog svoje popularnosti, jer je široko čitana, žanrovska književnost također mora imati kvalitetan prijevod', dodala je Petrović, koja je dosad prevela oko 25 beletrističkih naslova, među kojima su četiri knjige o Harryju Potteru, knjige iz serijala Lemony Snicket i druge.

Na osobitu važnost prijevodne literature u kontekstu dječje knjige upozorila je teoretičarka književnosti Dubravka Zima. 'Prijevodna književnost u kontekstu dječje postaje udomaćena, nacionalna jer dječja književnost ne poznaje nacionalne granice', kazala je Hini Zima.

'Uostalom, hrvatska dječja književnost počinje 1796. prijevodom 'Robinsona Crusoea' Daniela Defoea s njemačkoga na kajkavski koji je načinio Joachim Campe i to je knjiga koju danas smatramo jednom od prvih u našoj literaturi koja je bila izravno upućena djetetu', napomenula je.

Stoga, kad govorimo o prijevodima u dječjoj književnosti, oni služe internacionalizaciji, stvaranju neke univerzalne dječje kulture, dodala je.

Hrvatska u taj trend sasvim dobro pristaje, no problem je što se toj dječjoj kulturi pristupa prilično jednostrano - strategija objavljivanja prijevodne literature usmjerena je isključivo na tržište i prodaju, a ne na kultiviranje u književnosti dječjeg književnog izraza, smatra.

'Na prvom je mjestu uvijek vizualno, potom autorsko pa tek onda tekst, koji ostaje u zadnjem planu i tako gubi na prezentnosti i važnosti', upozorila je Zima, koja predaje dječju književnost na Hrvatskim studijima te je autorica nekoliko znanstveno-publicističkih naslova iz toga područja.

Loša književnost je kao pokvareno jelo

Zima je članica radne skupine za izradu hrvatske Nacionalne strategije poticanja čitanja, o čemu je na bolonjskom sajmu govorila i u sklopu okruglog stola u organizaciji hrvatskog nacionalnog predstavljanja pod nazivom 'Samo da nije obavezna literatura' ili 'Kako prijevodna književnost utječe na kvalitetu i užitak čitanja'.

Strategiju je predstavila koordinatorica njezine izrade Maja Zrnčić iz Ministarstva kulture, koja je istaknula kako je strategija gotova i spremna za javnu raspravu te bi trebala idućih dana biti predstavljena javnosti, nakon čijeg će izjašnjavanja o njoj odlučivati Vlada kako bi mogla krenuti implementacija.

'Tri su ključna cilja strategije: uspostavljanje učinkovitog društvenog okvira za podršku čitanju, razvoj čitalačke pismenosti i poticanje čitatelja na aktivno i kritičko čitanje, te povećanje dostupnosti knjiga i drugih čitalačkih materijala', kazala je Hini Zrnčić.

Na pripremi strategije radila je i autorica i prevoditeljica Lara Hoelbling Matković koja smatra da će mjere koje predviđa pridonijeti otvaranju puta za više kvalitetne literature koja bi obuhvaćala i suvremenu književnost za djecu.

'Moramo se prestati držati naslova izabranih prije 20, 30, 50 godina. Nadam se da će mjere nacionalne strategije raditi u smjeru da se djeci omogući veća sloboda čitanja onoga što žele, kao i to da o tome mogu razgovarati u školi', rekla je Hini Hoelbling Matković.

Kad je riječ o dječjoj književnosti, prevoditelji imaju još veću odgovornost u tome da moraju imati na umu da djeca ne čitaju kao odrasli – čitanja radi, ili zbog kvalitete teksta ili priče - već da ona iz literature i uče, napomenula je.

'Ne bismo nikada djetetu dali pokvareno jelo, ali bismo mu vrlo spremno servirali lošu literaturu u lošem prevodu', kazala je.

Stoga je prevodiočeva odgovornost kod prevođenja dječje književnosti da još više pazi na jezik istodobno pazeći da ne iznevjeri autora, slijedeći istodobno zlatno pravilo vještine prevođenja da se 'stvar mora prevesti doslovno koliko ide, a slobodno koliko mora', poručila je.