U svojoj dugoj umjetničkoj karijeri Ivan Picelj bio je poznatiji u svijetu, posebno u Francuskoj, Njemačkoj i SAD-u. Jedan je od osnivača proslavljene Grupe Exat 51 i Studija za industrijsko oblikovanje (SIO), a 1955. u Zagrebu organizirao je prvu izložbu industrijskog dizajna. Razvio je specifičan, apersonalni smjer geometrijske apstrakcije u hrvatskom slikarstvu po kojem će ga se pamtiti.

'Bili smo kolege, prijatelji u najljepše doba našega stvaranja. Za mene je to najžalosnija vijest', rekao je na vijest o smrti velikog umjetnika akademik Ivan Kožarić

'Otišao je velikan hrvatske i svjetske konstruktivne umjetnosti - slikar, kipar, dizajner, pokretač umjetničkih grupa i pojava, nesebični inicijator mnogobrojnih suradničkih projekata između umjetnika, muzeja i izdavačkih kuća. Ostat će mi u sjećanju slika tog blagog i zaigranog džentlmena s crvenim šalom oko vrata. Pamtit ću neumoljivo dosljednog stvaratelja u svom apstraktnom izričaju sa širom društvenom porukom. Muzej suvremene umjetnosti bez njega, Ivana Picelja, nikada ne bi imao ovako bogatu povijest i svjetski relevantnu zbirku', riječi su Snježane Pintarić, ravnateljice Muzeja suvremene umjetnosti:

'Bio je jedna od najvažnijih figura umjetnosti 20. stoljeća u nas, kvaliteta i vrijednost', rekao je Miroslav Gašparović, ravnatelj Muzeja za umjetnost i obrt.

'Izuzetan umjetnik i velik čovjek. On je promijenio gledanje na umjetnost i dizajn', izjavio je kipar i dizajner Ante Rašić.

'Ivan Picelj bio je istinski multidisciplinarni umjetnik u današnjem značenju te riječi. Silno znatiželjan i otvoren, od samoga početka karijere u čuvenoj Grupi Exat 51, sve do zadnjih istupa, sačuvao je individualnost, osobnost i profinjenost. Možda baš zbog te rafiniranosti mnoga njegova rješenja - bez obzira je li riječ o crtežima, slikama, plakatima, grafikama, reljefima, izgledaju lako stvorena, a zapravo su plod dubokoga, gotovo matematičkoga promišljanja u suglasju s iznimnom umjetničkom intuicijom. Picelj je postavio temelje modernosti u poslijeratnoj hrvatskoj umjetnosti i posebno je zaslužan za osnivanje i pozicioniranje današnjega MSU-a. Stoga nam gubitak tog iznimno vitalnoga umjetnika koji je nadahnjivao generacije još teže pada', rekla je Nada Beroš, kustosica MSU-a.