Tomislav Gotovac (Sombor, 1937. - Zagreb, 2010.), performer, konceptualni umjetnik i filmski redatelj, izveo je 'Ležanje gol na asfaltu, ljubljenje asfalta (Zagreb, volim te!)' 14. listopada 1997. prilikom otvorenja Tjedna performansa u organizaciji zagrebačkog SCCA i neovisnog umjetničkog projekta Doma - A casa - At Home. U trideset godina od svog prvog performansa 'Happ naš - Happening Gotovac' do 1997. izveo je niz performansa kojima je u javni prostor izravno prenio svoj prisan, umjetnički i fantazijski odnos prema gradu u kojem je živio. Najpoznatiji među tim performansima je upravo 'Ležanje gol na asfaltu, ljubljenje asfalta (Zagreb, volim te!)'.

Svakodnevne pješačke radnje prelaska zebre, driblanja teniskom lopticom ili sjedanja uz rub klupe postaju dijelom svojevrsne ulične koreografije. Performans započinje, i nakon cirkularnog obilaska zapadne strane bivšeg Trga maršala Tita, završava uz Meštrovićev 'Zdenac života'. Gotovac svojim tijelom ulazi u pukotine 'Zdenca', među naga tijela-skulpture, ali se s jednakim žarom priljubljuje i uz rub fasada, površinu žardinijere, vertikalu stupa ulične rasvjete, rukohvat… Hotimične i slučajne akcije prolaznika ravnopravno su uključene u umjetničko zbivanje - poziv na osvajanje osobne slobode u javnom prostoru, na zagrebačkom pločniku.

'To je stvarno ljubavnički odnos prema Zagrebu. Zato sam i bio odjeven da ne bih izazvao nesporazume. Intiman sam s tim trgom već desetljećima, a i njegovo je ime podsjećanje na mladost. […] Performans se radio o tome da uguram svoje tijelo u sve rupe toga meni dragog trga. Tu je kazalište, Meštrovićev 'Zdenac života'. Njegova skulptura je manifesna, vrhunska. Ona je dio mog života, moje prvo razmišljanje o umjetnosti. Klinac koji je s četiri godine 1941. došao u Zagreb mogao je zdenac dotaknuti, tamo je bila voda… meni je to bilo senzacionalno', izjavio je Gotovac za Vijenac 1998.