Nedavno nam se javila čitateljica koju je zbunilo to što su u knjižari Školske knjige (ŠK) na zagrebačkom Trgu bana Jelačića Murakamijevog 'Kafku na žalu' bosanskog izdavača (Šahinpašić, preveo Dušan Janić) prodavali uz hrvatsko izdanje (Vuković&Runjić, preveo Mate Maras). Misli da bi ipak trebale stajati odvojeno, kako kupac ne bi zabunom uzeo prijevod koji mu ne odgovara. Njoj je zasmetalo to što je, tek došavši kući, shvatila da je kupila prijevod na bosanski jezik.

Direktorica marketinga Školske knjige Nikolina Jaković objašnjava da ŠK u svojim knjižarama nudi i svoja, ali i izdanja drugih izdavača, kako bi kupcima osigurala najveći izbor. Isto tako, dodaje, kako oni izdanja iz Srbije i BiH plasiraju kod sebe, tako i susjedi njihova plasiraju u svojim prostorima, što 'doprinosi poticanju kulturološke raznolikosti, ali i daljnjem jačanju industrije izdavaštva'.

'Knjige u našim knjižarama izlažemo prema tematici, odnosno kategorijama, a cijene određujemo isključivo prema parametrima struke, neovisno o zemlji podrijetla i izdavaču', kaže Jaković.

I u Knjižari Ljevak, koja, u odnosu na Nakladu Ljevak, funkcionira kao samostalna prodaja, može se naći velik izbor naslova nakladnika iz susjednih zemalja, Srbije i BiH.

'Prije svega su to oni koji imaju predstavništva u Hrvatskoj, a zbog praktičnih razloga. Prodaja ovih naslova se naime odvija prema pravilima hrvatskog tržišta, čime se izbjegavaju komplikacije koje eventualno mogu proizaći iz procedura uvoza', kaže direktorica Naklade Ljevak Petra Ljevak.

Knjige srpskih nakladnika povoljnije

Kad inozemne književne agencije trguju autorskim pravima, objašnjava, hrvatsko, bosansko i srpsko tržište smatraju posve odvojenima, što dovodi do toga da se često prava na određene strane hitove prodaju u više ili u svim navedenim državama.

'Knjižari tako nerijetko dolaze u situaciju da od predstavništva iz Srbije i BiH u ponudi dobiju isti naslov kao i od hrvatskih nakladnika. U pravilu, praksa Knjižare Ljevak je takva da se prednost daje hrvatskim izdanjima naslova, a uzimaju se naslovi nakladnika iz BiH i Srbije koji nisu objavljeni u Hrvatskoj', kaže Ljevak, dodajući da se svi naslovi, jednom kad uđu u prodaju, izlažu i kupcima predstavljaju jednako, u principu ovisno o potražnji za određenom knjigom.

Što se tiče razlika u cijeni, knjige srpskih i onih iz BiH, a osobito srpskih nakladnika povoljnije su od hrvatskih, kaže Ljevak i pretpostavlja da na to utječe više od jednog elementa proizvodnje, od troška prijevoda, prava, tiska i grafičke pripreme pa do tiskane naklade.

Slaže se i mišljenjem da objavljivanje hrvatskih prijevoda kapitalnih stranih djela zna prilično kasniti zbog 'dinamične prirode tržišta autorskih prava'.

'Kad se pojavi vrijedan naslov, potražnja za pravima je velika te ukoliko se ponudom za kupnju i samom kupnjom prava ne reagira odmah, prava na naslov prodaju se drugom zainteresiranom nakladniku. Tako se događa da nakladnici imaju akumulirana prava na prijevod i izdavačke planove za i po godinu do dvije unaprijed. Otud povremena kašnjenja. Naslov jednostavno mora doći na red', objašnjava Ljevak.

'Čudo da se išta objavljuje'

Ursula Burger, iz izdavačke kuće Vuković&Runjić, koja od početka prati i objavljuje većinu naslova jakih stranih autora, poput Orhana Pamuka, Amélie Nothomb, Harukija Murakamija, Roberta Bolaña, Marija Vargasa Llose i Roberta Calassa, smatra da se, kad je Hrvatska u pitanju, baš i ne može govoriti o kašnjenju s prijevodima.

'Na tržištu koje se svodi na zemlju od 4,5 milijuna stanovnika (i, jasno, osjetno manje čitatelja), na kojem se novi naslov, ako je knjiga doista hit, proda u najviše 1000 primjeraka, no češće mnogo manje, u zemlji u kojoj su produkcijski troškovi proizvodnje knjige sve veći, a distribucijski lanac knjige nedavno je potpuno krahirao, nismo sigurni da se može govoriti o kašnjenju', kaže Burger, dodajući kako se prije može govoriti o 'čudu i diviti se entuzijazmu ljudi koji ne posustaju i nastavljaju objavljivati knjige bez obzira na svoju vrlo nezavidnu situaciju'.

'Većina objavljenih naslova nema se gdje prodavati, distributeri preuzimaju vrlo malu količinu njih, nemoguće je napraviti jasnu računicu troškova i dobiti onu koju podrazumijeva objavljivanje novog naslova. To je, složit ćete se, problem. Ni prevoditelji, lektori i korektori najčešće ne mogu živjeti isključivo od autorskih honorara koji su odnedavno opterećeni novim davanjima, tako da je produkcija novih naslova ponekad usporena i zbog činjenice da našim suradnicima treba više vremena da prevedu, lektoriraju i korigiraju tekstove na kojima rade uz poslove od kojih žive', objašnjava Burger te za praksu uvoza knjiga iz spomenutih susjednih zemalja smatra da one ne bi bile problem da je hrvatsko tržište knjige uređeno i funkcionalno.

'Knjiga je proizvod, provjerite deklaraciju'

'Stvar je u tome da je izdavanje svake nove knjige mali izdavački podvig, pa se tako nađemo u čudu kada na tržište prodre bosanski ili srpski prijevod nekog naslova koji smo i sami objavili', kaže Ursula Burger te čitateljima preporučuje da svakako provjere gdje je prijevod objavljen.

'Za knjigu se često voli reći da je proizvod kao i svaki drugi – ako je tako, valja nam pogledati 'deklaraciju' i odlučiti je li u pitanju proizvod koji nas zanima', poručuje Burger.

Predsjednica Društva hrvatskih književnih prevodilaca Petra Mrduljaš Doležal kaže da nije loše to da naslovi svjetski poznatih autora, koji još nisu izašli u hrvatskom prijevodu, budu dostupni na jezicima srodnima hrvatskom, ali da bi to svakako trebalo biti istaknuto na policama knjižare 'kako kupac ne bi bio doveden u zabludu'.

'Prilikom kupnje knjige čitatelji bi svakako i općenito trebali baciti pogled na ime prevoditelja kako bi, kad je pročitaju, mogli ocijeniti sviđa li im se njegov rad te s vremenom naučili tražiti prijevode pouzdanih prevoditelja. To kažem jer mnogi nakladnici, nažalost, podcjenjuju čitatelje u uvjerenju da ne znaju procijeniti kvalitetu prijevoda, a to dovodi do toga da će nakladnik iz potrebe za štednjom nerijetko uposliti neiskusne prevoditelje, eliminirati lektora i redaktora te na tržište plasirati, blago rečeno, manjkav proizvod', upozorava Mrduljaš Doležal, dodajući da nam, da bi tržište ozdravilo, trebaju čitatelji koji posvećuju pozornost prijevodu pa onda upućeno i biraju, ali i kritička recepcija prijevoda.

'Trenutno ona uopće ne postoji, a i književni kritičari vrlo često zaborave spomenuti prevoditelja, služeći se neobičnim pasivom 'knjiga je prevedena', kao da se prevela sama', zaključuje Mrduljaš Doležal.