'Sjaj i bijeda. Slike prostitucije' obuhvaća djela od 1850. do 1910. francuskih i međunarodnih slikara poput Edouarda Maneta, Edgara Degasa, Henrija de Toulouse-Lautreca i Vincenta Van Gogha.

Kustosica izložbe Isolde Pludermacher rekla je da su umjetnici koji su izabrali prostituciju kao žarište svog zanimanja bili željni prekinuti s tradicionalizmom koji je često dominirao buržoazijom.

Umjetnici koji su promišljeno izabrali predstavljati modernu prostituciju žele kršiti pravila i prestrašiti buržoaziju, rekla je ona.

Pludermacher je dodala da su mnogi umjetnici portretirali žene u pariškim kavanama tijekom 'sata apsinta' između 17 i 19 predvečer. U to se vrijeme nije smatralo primjerenim da žena dolazi sama u kavanu.

Umjetnici su posebno bili inspirirani dvosmislenošću žena u kavanama, što se može vidjeti u slikama poput Dagasove 'Apsint'. Svijet javnih kuća također im je bio vrelo inspiracije.

Mjesta u kojima se odvijala prostitucija, mjesta zabave i društvenog života, javne kuće, ali i kavane i kabarei, vizualno su bili vrlo zanimljivi, istaknula je Pludermacher.

Posebice specifično osvjetljenje, plinske i potom električne svjetiljke, zrcala te žene odjevene na vrlo skandalozan način, vrlo živih boja. One su se i šminkale na drukčiji način nego što su to činile ondašnje buržujke, kazala je.

Poput slika i skulptura, kasno 19. i rano 20. stoljeće raspolaže i mnogim fotografijama prostitutki s njihovim klijentima.

Fotografije nas podsjećaju na realnost tog fenomena i ne ostavljaju posjetiteljima prostora za romantizirani pogled, rekla je Pludermacher.