Žižek je svoje izlaganje u Filozofskom teatru, kao što je prethodno i najavio na predstavljanju svoje drame 'Antigona', usredotočio upravo na izbjegličku krizu, a ne na samu dramu kako je bilo najavljeno. Uvodno je iznio stajalište kako je inzistiranje na uništenju Islamske države deklarativno, a on je uvjeren kako bismo se trebali bezuvjetno fokusirati na uništenje Islamske države. Ali, upozorio je, 'mnogi su, pa čak i Izrael, sumnjivo oprezni u osudi te države, naravno iz oportunističkih razloga, jer se Islamska država bori protiv Irana koji je Izraelu jedan od najvećih neprijatelja'.

Žižek je tako objasnio da je njegova prva točka kao ljevičara ta što smatra kako rat protiv Islamske države uopće nije ozbilhno mišljen što je, dodao je, vidljivo iz spomenute mutne pozicije. Ipak, smatra da je nedvojbeno da se događa sukob unutar civilizacija - kršćanstva i islama, ali i unutar samih civilizacija, primjerice SAD-a i Zapadne Europe protiv Rusije, a u islamskom prostoru rat sunita protiv šijita. Pritom, uvjeren je kako 'monstruoznost Islamske države služi kao fetiš da pokrije sve te sukobe u kojima svaka strana hini da napada Islamsku državu kako bi udarila na svog istinskoga neprijatelja'.

Osvrnuo se i na nedavne atentate u Parizu koje je ocijenio kao oblik terorizam koji u trenutku brutalno narušava svakodnevicu i karakterističan je za napade na zapadne zemlje za razliku od mnogih zemalja u razvoju kojima je nasilje životan konstanta - Kongo, Afganistan, Sirija, uz veće ili manje sudioništvo Zapada. Mi na zapadu pak, rekao je, živimo u nekoj vrsti staklenoga vrta u kojem terorističko nasilje postoji kao prijetnja koja povremeno egzistira.

Žižek smatra kako zapad čine nepopravljivo krivim dvije opcije u odnosu na, kako je rekao, 'stotine tisuća očajnika koji u bijegu od rata i gladi čekaju u sjevernoj Africi ili na obalama Sirije pokušavajući prijeći Mediteran i pronaći utočište u Europi'. Jer, istaknuo je, postoje dva ključna ugovora - dvije inačice ideološke ucjene koje nas na Zapadu čine nepopravljivo krivim, a to su lijevi liberali koji u izrazu bijesa jer Europa dopušta da se u Mediteranu utope tisuće ljudi tvrde kako Europa treba pokazati solidarnost i široko otvoriti svoja vrata; s druge strane, antiemigrantski nastrojeni populisti tvrde kako trebamo štititi svoj način života i zatvoriti granice i pustiti Afrikance i Arape da sami riješe svoje probleme. Ustvrdio je kako su loša oba spomenuta rješenja , a odgovarajući na pitanje koje je gore, Žižek je parafrazirao Staljina kako su 'oba rješenja gora'.

Slavoj Žižek misli kako su najveći licemjeri oni koji se zauzimaju za otvorene granice jer, kako je rekao 'potajno znaju da se to nikada neće dogoditi jer bi to istoga trenutka potaknulo populistički revolt u Europi'. Dodao je kako oni izigravaju lijepe duše koje se osjećaju superiorne prema korumpiranom svijetu dok su istovrmeno njegovi sudionici jer im je potreban taj prljavi svijet kao jedini teren na kojemu mogu iskazati svoju moralnu superiornost. Podsjetio je kako je njihov razlog za poziv na empatiju prema sirotim izbjeglicama već formulirao Oscar Wilde kada je rekao da je 'mnogo lakše suosjećati s patnjom nego s mislima'. Ocijenio je da će, što više budemo tretirali izbjeglice kao objekt humanitarne pomoći, a situaciju koja ih je natjerala na bijeg ostavljamo takvom kakva jest, rasti napetosti sve dok ne narastu do točke eksplozije.

To ne znači, ustvrdio je Žižek, da je u bilo kojem smislu protiv izbjeglica, već da trebamo promijeniti sve, jer osnovna lekcija za kritičko mišljenje jest: nije dovoljno samo davati prave odgovore na probleme kako nam ih postavlja javna sfera - mediji, već trebamo promijeniti cijelu problematiku. Dok nam, naime, mediji danas postavljaju pitanje - jesi li za ili protiv izbjeglica, rješenje je da se trebaju riješiti uzroci problema. Ako se to ne dogodi, ne zna što će biti jer, zaključio je Žižek, radikalni je pesimist koji smatra da se potencijalno približavamo katastrofi, barem unutar granica Europe ako se problem ne riješi.

Žižekova 'Antigona' - naš pojam autentičnog originala ideološki je lažan 

Žižek, kojega se često naziva najopasnijim filozofom Zapada, predstavio je, prije nastupa na Filozofskom teatru, u svečanome foajeu zagrebačkog Hrvatskog narodnog kazališta (HNK) svoju dramu 'Antigona' koju je napisao u suradnji s Filozofskim teatrom HNK-a. Za svoju prvu dramu Žižek je odabrao Sofoklovu 'Antigonu' - tragični lik koji se opire pravilima, a koja je, prije njega privlačila mnoge filozofe, uključujući Platona, Hegela i Kierke­gaarda. Knjigu je objavila nakladnička kuća Fraktura koja je s HNK-om i organizirala predstavljanje knjige.

Obrazlažući svoju ideju koja ga je vodila u pisanju 'Antigone', filozof je ocijenio da je lažan naš pojam autentičnog originala te da je prva lekcija kada je riječ o autentičnost ta da nema autentičnog originala. S tim u vezi spomenuo je film 'Atanurjuat, brzi trkač' koji pripovijeda staru inuitsku (eskimsku) legendu koju su snimili kanadski Inuiti 2001. Redatelj Zacharias Kunuk odlučio je promijeniti kraj te legende i zamijenio izvorni pokolj time da svi sudionici umru pomirljivim svršetkom. Podsjetio je kako je tada jedan kulturno osjetljivi novinar, naravno naša bijela budala, optužio redatelja da je postupio na komercijalan, holivudski način, umjesto da se drži autentične priče'.

Redatelj je pak, rekao je Žižek, uzvratio novinaru kako je baš on kulturni rasist jer ispripovijedati priču uvijek na nov način, napisati nove situacije, to je naša autentična tradicija, a ideja nekog autentičnog originala vaša je zapadna projekcija; moja kultura to ne poznaje.

Traženje mogućih varijacija, istaknuo je, uvijek je za njega bilo fascinantno i čak je pomislio, dodao je Žižek, 'kako su možda najveća varijacija u tome smislu posljednje riječi Isusa Krista'. Pri tomu, smatra, problem je kako te riječi riječi tretirati, a za njega 'nešto najopscenije s tim učinili su Franco Zeffirelli i Mel Gibson koji su pokušali razvrstati neku linearnu priču'. Žižek pak smatra da je jedino autentično rješenje čitati tih sedam posljednjih Isusovih riječi kao superpoziciju - i ovo i ono, a uopće nije pravilan način tražiti originalnu riječ. Ponovio je da je to upravo bila ona ideja koja ga je vodila u razmišljanju kako danas trebamo postupiti s velikim arhetipskim likovima, da zamislimo drukčiji scenarij.