Danijel Majcen bio je profesor klarineta na glazbenoj školi, bavi se elektronskom glazbom, snima video spotove kako za sebe tako i za druge izvođače, ima vlastitu izdavačku kuću, koordinator je Udruge i radu u marketingu.

Bavite se svime i svačime. Kako sve stižete?

Ha! Čovjek bi pomislio da sam pun para! Pa nije da bas to sve radim istovremeno. Obično kad padne mrak i kad se zatvorim u svoju kuću, startam s kreiranjem tekstova, glazbe. Ponekad mi ide, ponekad mi ne ide, ovisi o trenutku. Nekad imam ideju koju silno želim staviti na papir, al jednostavno nisam inspirian, dok drugi dan sve dođe u par minuta. To je valjda tako kod nas kreativaca. Nekad sam se time opterečivao i zabrinjavao kako nemam inspiracije, ali zapravo kad se prepustiš, sve nekako krene. Moram priznati da mi priroda i biti često sam sa sobom puno pomaže jer sam tad u fokusu isključivo na sebe.

Kad stvaram tekstove i glazbu, stvaram u svojoj glavi priču, tako da odmah znam kako bi trebao izgledati video i svi vizuali. Stoga sam bio prisiljen naučiti i obradu videa, grafički dizajn, marketing. Radio sam u školi 20 godina kao profesor klarineta i bilo je vrijeme za promjenom pa sam se zaposlio kao marketing manager u privatnoj tvrtki. Ja bi nekako to nazvao cjeloživotnim učenjem, širenjem interesa i vještina.

Kako je došlo do vaše suradnje s Anom Rucner?

Ana i ja smo se upoznali kad sam radio u glazbenoj školi i radio na crowdfunding kampanji za obnovu škole koja je stradala u potresu. Javila se Ana da bi htjela pomoci, i jednostavno smo kliknuli na prvu, počeli razgovarati skoro pa svaki dan, mogu slobodno reći, da smo postali prijatelji. Iz prijateljstva, glazbe, samo je bilo pitanje vremena kad će nastati i suradnja. Pustio sam Ani nekoliko pjesama, sjeli smo u studio i snimili dvije pjesme, Today I’ll be your boy i Black Butterfly. Obje pjesme su nastale na sam Božić 2020. Bio sam nekako sjetan, i tekstovi su se samo nizali jedan za drugim, i sjećam se da sam tu večer napisao četiri pjesme. Dvije ste imali prilike čuti, a još dvije stoje i čekaju svoj trenutak.

Malo ljudi je poznato da su se vaše pjesme vrtile na BBC-u, bili ste si na elektronskim njemačkim chartovima, a prvi album vam je bio i broj jedan na Deezeru.

Da, prvi album 'The Book' je izdan 2013. godine i tada sam izašao s prvim singlom 'Safe' na engleskom jeziku, te je singl zaista bio dobro prihvaćen, izašao je na kompilaciji Electropop vol. 7, Conzoom recordsa u Njemačkoj. Nedugo nakon izlaska albuma, singl je bio objavljen i u njemačkom magazinu Sonic Seducer, pa ga je od tamo odvrtio i BBC. U to vrijeme, mislim da je Deezer tek došao u Hrvatsku kao streaming servis, pa je album i tamo bio dobro prihvaćen, tako je i singl 'It’s Time' s istoimenog albuma završio na Spotifyovoj playlisti 'electrofresh' i pokupio (u ono vrijeme) dobre klikove. Lijepo je kad se nalaziš na listi s eminentnim izvođačima kao što su Pet Shop Boys, Laibach, Coldplay, Robyn, Royksopp itd…

Zadnji singl 'Say my name' je bio objavljen 2019. godine u suradnji s jazz pijanistom Petrom Ćulibrkom i moram priznati da mi je nedostajala kreativa, tako da prijateljstvo s Anom me potaklo da opet punom parom počinjem stvarati.

U Hrvatskoj, nam se nekako čini da ste više poznat po svom kućnom ljubimcu, svinjici Kosheru, nego svojim pjesmama.

Neobično je da netko ima svinju za kućnog ljubimca, a u doba gdje je naslov bitniji od sadržaja, povlači valjda sve to što je rečeno u pitanju. Kako pjevam na engleskom, radim spotove koji su vizualno drugačiji, tako je valjda isto čudno imati svinju za kućnog ljubimca, ali eto meni je drago da imam taj luksuz raditi što želim. Ponekad me to košta živaca od strane ljudi, ali što si stariji sve manje te briga.

Kakvi su vam planovi?

Krenuti ponovno stvarati, maknut se iz komforne zone i prepustiti trenutku.