Iako ne postoji konkretno djelo koje je prevagnulo da pređu u profesionalce, Rea, Vid i Luka ističu kako su, pjevajući monumentalna djela kao dio zbora i slušajući najljepše solističke dijelove u izvedbi najvećih svjetskih solista, i sami dobili želju da o glazbi uče još više.

"U Kovačiću sam o pjevanju naučila važne stvari, koje su me na kraju dovele tu gdje jesam. Shvatila sam koliko zapravo volim pjevati, koliko je važno griješiti na probama, da nikad ne znaš je li nešto moguće ili nemoguće ako ne pokušaš. Primjerice, cijeli sam život mislila za sebe da sam alt, a onda su me dirigenti u IGK smjestili u soprane, što sam i danas", govori Rea Veseli, koja je na audiciju za legendarni zbor došla slučajno na drugoj godini Fakulteta kemijskog inženjerstva i tehnologije.

"Silno sam se htjela vratiti pjevanju, nakon što sam jako bila posvećena sportu. U prolazu sam vidjela plakat za audiciju i dva mjeseca kasnije postala 'goranovka'. Ulaganjem truda i sati rada doživjela sam stvari poput Mahlerove 'Osme simfonije' koju smo izvodili u Izraelu. Vidjeti lica publike koja si briše suze dok još odzvanja zadnji akord, a mi stojimo bez daha, što od pjevanja, što od monumentalnog djela, znajući da smo doprinijeli tim suzama i u nama je izazvalo snažne emocije. Da se nisam odlučila krenuti u profesionalne vode, zasigurno bih još ostala u Kovačiću“, priča Rea, koja je bila "goranovka" osam godina, a danas je studentica solo pjevanja na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji u klasi profesora Alexeija Tanovitskog, nagrađivanog ruskog basa.

"Kao i Rea, i ja sam za Kovačić čuo slučajno, kad sam došao u Zagreb na studij. Glazba mi je tad bila samo hobi, pjevao sam za svoj gušt. Moja tadašnja najmodavka, simpatična gospođa od osamdesetak godina, rekla mi je da je čula na radiju za audiciju za najpoznatiji amaterski zbor i da obavezno odem na audiciju. U Kovačiću sam pjevao sedam godina, ali sam već nakon četiri shvatio da bih se želio baviti glazbom ozbiljnije, pa sam se najprije tri godine pripremao za Muzičku akademiju“, otkriva svoje početke Luka Čevizović, koji je nedavno debitirao u Rossinijevoj operi "La cambiale di matrimonio" u ulozi Nortona.

Čevizović, kao i Rea Veseli, ističe da mu je Kovačić otkrio novi svijet – svijet velikih djela velikih skladatelja, ali u život donio i brojna poznanstva i životne prijatelje. "Uvijek ću ga pamtiti prije svega po odličnim ljudima. Šarolika je to ekipa koja uključuje ljude različitih zanimanja, no ti isti ljudi dijele zajedničku strast prema pjevanju i ta energija prenosi se već godinama", zaključuje Luka.

S njim se slaže i Vid Begić, koji je u Kovačić došao kao jedan od najmlađih muških članova. Naime, Kovačićeva donja starosna granica je 16 godina, a Vid se zboru pridružio upravo kao srednjoškolac. "Došao sam na poziv prijatelja i ostao u zboru pet godina kao iznimno aktivan član, a onda sam zbog Akademije dramskih umjetnosti prorijedio svoje dolaske, iako sam i dalje redovito sudjelovao na koncertima i turnejama jer – tenora uvijek fali", govori Vid.

Vid je, kao i Rea, dio generacije koja je putovala u Izrael, na povijesnu izvedbu "Osme simfonije" Gustava Mahlera, poznatu i kao "Simfonija tisuća" jer u izvedbi sudjeluje tisuću izvođača. "Izrael nam svima izaziva posebnu nostalgiju, jednostavno ne mogu riječima opisati tu turneju, emocije, uspomene koje me vežu za te dane. IGK turneje zauvijek će biti nešto posebno – spoj izvedbe grandioznih djela pod palicom najznačajnijih svjetskih dirigenata i vrhunske zabave nakon uspješnih koncerata, a sve to uz vrlo drage ljude", pojašnjava Begić. Inače, Begić je na daske koje život znače stao i prije nego je službeno upisao solo pjevanje na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, kada je bio dio ansambla Komedijinog mjuzikla "Jesus Christ Superstar". Upravo mu je pjevačko znanje iz Kovačića pomoglo u vokalnoj pripremi tog hit djela.

Vokalna znanja iz Akademskog zbora Ivan Goran Kovačić pomogla su i Rei Veseli da što lakše oduševi glazbenu struku. Naime, Rea je u kratkom vremenskom roku postigla veliki uspjeh – na natjecanju "Stojan Stojanov Gančev" u Zagrebu dvije godine zaredom osvojila je I. nagradu te nagradu Zagrebačkog komornog orkestra, a na natjecanju “Lazar Jovanović” u Beogradu prošle je godine osvojila II. nagradu u kategoriji profesionalnih pjevača do 33. godine te I. nagradu u kategoriji komornih sastava, a nedavno je nagrađena i drugom nagradom na Hrvatskom natjecanju učenika i studenata glazbe i plesa. Dosad je već nastupala u Hrvatskom narodnom kazalištu u Varaždinu, Hrvatskom glazbenom zavodu, Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski, Palači Modello u Rijeci, a usavršavala se na međunarodnom opernom seminaru pjevanja i glume Canto Vocal Programs Zagreb kojeg održavaju suradnice Metropolitan Opere.

Na pitanje koje bi djelo kao solistica voljela pjevati sa "svojim" Kovačićem, Rea odgovara: "Sva! Ali da moram birati koje najviše – svakako prekrasni Verdijev 'Requiem'. Ipak, ta će izvedba morati pričekati još nekoliko godina dok pjevački ne sazrijem za nju."

Luka Čevizović istaknuo je „Devetu simfoniju“ Ludwiga van Beethovena: "Mogao bih nabrojati više djela, ali ovo ima posebno mjesto u mome srcu. Jednom prilikom nisam mogao pjevati koncert i tada sam prvi put AZ IGK čuo uživo u izvedbi nekog simfonijskog djela. Bio je to prvi i zadnji put da sam se rasplakao od sreće u Lisinskom." Brojna klasična djela s Goranovcima bi volio otpjevati i Vid Begić.

"Kovačić je jedna velika ljubav, vječna. Dođite i uvjerite se", poziva Vid sve neodlučne, a Luka dodaje: "Ako ste osoba željna pjevanja, odličnih ljudi, provoda i koncerata, onda je Kovačić mjesto na kojemu želite biti. Siguran sam da u mnogima od nas postoji pjevač kojega upravo Kovačić može probuditi. Prije dolaska u Kovačić praktički nisam imao nikakvo glazbeno obrazovanje, s obzirom da sam kao klinac u četiri godine akcelerirano završio samo osnovnu glazbenu školu, no nikada nigdje nisam pjevao. Čitanje nota mi je jedino moglo pomoći za brže učenje djela, no uz pripremu djela koja se izvršava u Kovačiću, pristupu i atmosferi koja ondje vlada, sve se izvršava s guštom potpomognutim zajedništvom koje ovaj poseban zbor krasi."

Upravo kao ni Luka, ni Rea nije imala glazbeno obrazovanje. "Glazba koja se pjeva u Kovačiću glazba je na koju bih inače teško naišla, a moj bi život bio znatno siromašniji. I dan danas zastanem u nevjerici kad se sjetim da sam bila dio Mahlerove 'Osme' i 'Druge simfonije', Mozartova, Verdijeva i brojnih drugih 'Requiema', Bachove muke 'Johannespassion', Beethovenova djela 'Missa solemnis'. Neka od ovih djela donosila su mi utjehu, neka životnu sreću i motivaciju. Klasična glazba često se čini tako daleka, tako, usudila bih se reći, elitistička i možda neshvatljiva. Ali nije! U stvarnosti je prilično blizu – u klupama Fakulteta elektronike i računarstva, svake večeri od ponedjeljka do petka. U našem Kovačiću!", zaključuje Rea Veseli.