Radnju pokreće tragedija na školskom igralištu osnovne škole - nakon bezazlene prepirke dvoje razrednih kolega sedmaša, djevojčica udara dječaka školskom torbom u glavu što završi fatalno. Dok se djeca u toj situaciji snalaze kako znaju, odrasli pokušavaju pronaći odgovore i misle da ih nalaze, ali im realnost dokazuje suprotno.

Slijedi nizanje perspektiva, razgovora i verzija o tom događaju, od roditelja koji traže način da se nose s groznim posljedicama čina njihove kćeri do učitelja koji žele zaštiititi sebe i učenike, ali moraju misliti i na imidž škole.

Djevojčica je kći istaknutog laburista, a dječak sin poznatog političara desnice, što u pozadini svih verzija onoga što se dogodilo daje dodatnu dimenziju suvremenog norveškog društva. Redatelj filmom propituje toleranciju, njezine mogućnosti i ograničenja, no kaže da je prvotno ipak želio napraviti film o tome kako komunicirati u teškim situacijama i kako pritom zadržati pristojnost.

'Film zapravo govori o tome kako riješiti određenu situaciju i pokazuje da osveta nikada nije dobra, ona ocu dječaka nije mogla biti utjeha i općenito nije dobra za društvo u cjelini', rekao je Haugerud za Hinu. Smatra da film pokazuje i kako gledamo jedni na druge jer svi imamo pogrešne pretpostavke o ljudima koji imaju drugačija politička uvjerenja, ljevičari imaju predrasude od desničarima i obratno. 'Ljudi ne moraju imati ista politička mišljenja ali mogu komunicirati unatoč tome, jer ako nema komunikacije društvo ne napreduje', ustvrdio je.

Haugerud napominje da su skandinavske zemlje u posljednje vrijeme izgubile dio svoje reputacije kao tolerantne zemlje, kakvu još uvijek uživaju u ostatku svijeta. 'Danas je vrlo drugačije, u tradiciji nordijskih zemalja je socijaldemokracija još od Drugog svjetskog rata, sve političke stranke imaju nešto od te ideologije, no kao i u ostalom dijelu Europe i ondje sve više jača desnica, komunikacija je polarizirana i sve agresivnija', rekao je.

Ovo je njegov prvi posjet Zagrebu i kaže da mu je uvijek zanimljivo kako njegove filmove percipiraju u različitim dijelovima svijeta. 'Svatko film percipira na različit način, kada sam ga prikazao u Veneciji ili u Skandinaviji nitko ga nije vidio kao film o toleranciji, a u Thessalonikiju, gdje je nedavno i nagrađen, samo su o tome govorili. Netko će iz filma najviše primijetiti priču o gej odnosu, drugi će se fokusirati na birokratski školski sustav koji sve više od učenika traži da stalno budu što bolji, a treći će vidjeti nešto treće', dodao je.

Haugerud inače radi kao knjižničar u Norveškoj akademiji za glazbu i to je njegov glavni posao, no upravo radi i na novom scenariju kao i na novoj knjizi. Dosad je surađivao s različitim plesnim i kazališnim kućama te objavio četiri romana. Kao redatelj debitirao je kratkim filmom '16 levende klisjeer' (1998.), a za svoj prvi film 'Som du ser meg' (2012.) osvojio je Nagradu norveških kritičara i četiri nacionalne nagrade Amanda.

Kaže da ga rad na filmu veseli, osobito kada s glumcima koji mu, dok čitaju scenarij naglas na čitaćim probama, jasno ukažu na ono što bi možda trebalo promijeniti, no nekad mu stvaranje filma i ne odgovara jer on kao autor nije jedini koji odlučuje kako će izgledati konačan rezultat. 'Kad pišete roman, tekst je na kraju onakav kakvog sam ga napravio, ali kada napišete scenarij on može postati nešto sasvim drugo', ustvrdio je.