Paul Ryan, republikanski kandidat u utrci za potpredsjedničko mjesto SAD-a, odrekao se utjecaja kontroverzne autorice koja je bila neizostavni dio popularne kulture svog doba
Rusko-američka filozofkinja, spisateljica, dramaturginja i scenaristica Ayn Rand ponovno se našla u centru rasprava zahvaljujući Paulu Ryanu, jednom od mlađih republikanaca u Predstavničkom domu američkog Kongresa kojeg je predsjednički kandidat na američkim izborima Mitt Romney izabrao za svog potpredsjedničkog kandidata. Ryan je zainteresirao javnost svojim shizofrenim veličanjem, a nedugo zatim i krajnjim odbacivanjem utjecaja slavne autorice na njegovu životnu filozofiju. 2005. dao je intervju za Atlas Society, grupu posvećenu širenju ideologije Ayn Rand.
'Odrastao sam čitajući njezine romane i oni su me naučili koje vrijednosti su bitne i uz njih sam formirao svoja uvjerenja. Toliko su me inspirirali da sam naložio osoblju mog ureda 'Atlas' kao obaveznu lektiru. Oni su i razlog zašto sam odlučio raditi u državnoj službi. Ono što je jedinstveno u recentnim događajima u današnjoj američkoj vladi i u svijetu, čini se kao već proživljeno u romanima Ayn Rand. Mislim da je upravo ona učinila više nego itko da izgradi moralne osnove kapitalizma i morala individualizma, što je za mene imao neizmjerno značenje. Borba u kojoj smo se našli u suvremenom svijetu, zapravo je bitka između individualca i kolektivizma.'
Najpoznatija autoričina djela, 'The Fountainhead' i 'Atlas Shrugged' postala su kontroverzna zbog ekstremne vizije Amerike koja slavi sebičnost, pohlepu i častoljublje, odbacuje altruizam kao vrhunsko zlo i protivi se fundamentalnim postavkama kršćanstva (bila je militantni ateist i jedna od prvih zagovornica prava na pobačaj).
Prošle godine, baš uoči kandidature za potpredsjednika, Ryan je naglo revidirao svoje (neoprezne) izjave. U travanjskom intervjuu za National Review priznao je da je u mladosti čitao njezine romane, ali odbacio je prijašnje tvrdnje da su oni ostavili snažne impresije i usadili ideološke postavke. Čak je išao tako daleko da se potpuno odrekne Rand nazivajući svoje intervjue od prije samo tri godine, 'urbanim legendama'. Sada rezolutno tvrdi da su na njegove filozofske stavove utjecali katolički odgoj i čitanje Tome Akvinskog. Prodorni ateizam koji je Rand zastupala, postao je nepoželjna mrlja u Ryanovoj političkoj kampanji.
Za razliku od ambivalentnog kandidata, sama Rand uvijek je bila neumoljiva i precizna, a zahvaljujući lakoći kojom je svoju filozofiju prilagođavala TV formi i širokim masama, postala je neizostavni dio popularne kulture svog vremena. YouTube snimke pomogle su nam da se prisjetimo jasne slike, narušene Ryanovim političkim 'finesama'. Razgovor s njom u slavnom noćnom showu Johnnyja Carsona napravljen je 1967. te je u uvodu voditelj konstatirao: 'S vremena na vrijeme, volimo sjesti i poslušati najveće suvremene svjetske mislioce.'