Osamdeset godina od umjetnikove smrti i devetnaest godina od posljednje retrospektive u zagrebačkom Umjetničkom paviljonu, javnosti se podastiru i dosad nepoznata djela iz opusa jednog od najznačajnijih slikara hrvatske moderne umjetnosti, pronađena u brojnim muzejima, galerijama i privatnim zbirkama.

'Kada sam radio njegovu zadnju retrospektivu mnoge mi stvari nisu bile dostupne i nisam imao načina doći do arhivske građe, pa sam zadnjih dvadeset godina nastavljao raditi i krenuo u nova isčitavanja njegovog djela', rekao je autor izložbe Zvonko Maković, koji je uoči otvorenja proveo novinare po izložbi.

Izložbu je zamislio kao 'rekapitulaciju Joba' nakon dugogodišnjeg istraživanja koja su donijela i nove informacije koje je dobio kroz osobni arhiv slikara i njegove obitelji, a koncipirao ju je s jedne strane kronološki, a s druge tematski.

'Zadržao sam najklasičniju shemu kronološkim redom, od najstarijih do njegovih posljednjih slika, od crteža s Akademije do samoga kraja, dok smo tematski zahvatili ključne dijelove njegova opusa, osobito iz razdoblja od 1932. do 1935. kada nastaju posljednje slike', objasnio je.

Maković je najavio da će javnost imati priliku vidjeti neka nova njegova djela, primjerice iz beogradskog Muzeja suvremene umjetnosti dolaze četiri slike, od kojih dvije nisu u Zagrebu prikazane najmanje 60 godina, poput slike 'Luđaci' iz 1929. kao središnjeg djela njegova opusa, te 'Ribe, ribe' poznate i kao 'Riblja pijaca' iz 1927. s kojom završava dvadesete godine i uvodi u ono što je bilo ključno tridesetih.

S izložbe koja od dvjestotinjak njegovih poznatih slika predstavlja njih stotinjak, izdvojio je niz slika nastalih tridesetih godina i zadnjih godina života, kada je intenzivno slikao. 'U grozničavom stanju, bolujući od tuberkuloze koja se tada razbuktava, radi svoje posljednje slike, među kojima su i remek-djela poput 'Turnanje vina' ili 'U krčmi', napomenuo je.

Važan dio opusa su portreti i aktovi, među kojima se ističu portret i akt Lize Križanić, supruge Jobova bliskog prijatelja, poznatog karikaturista Pjera Križanića. Nakon što su bili zadovoljni portretom napravili su akt, koji se danas čuva u Galeriji u Bolu, a koji je zanimljiv i zbog toga što je na njegovoj poleđini sakriven Jobov autoportret.

Za Jobovo je stvaralaštvo ključan bio njegov boravak u duševnoj bolnici, gdje je završio pretvarajući se da je lud kako bi izbjegao zatvor. Ondje je bio okružen pravim bolesnicima, što je utjecalo na njegov život i rad - iz tog perioda bitan je crtež 'Luđaci u dvorištu' iz 1921. te jedno od njegovih prvih velikih djela, 'Luđaci' (1929./1930.).

Uz niz djela koja se prvi put prikazuju na izložbi zanimljivo je i da će se prvi put nakon dugo vremena spojiti dvije slike s motivom Lumbarde na Korčuli 'Velika glavica I i II' nastale početkom tridesetih godina.

Izložba će potvrditi njegov već visoki status

'Ignjat Job visoko kotira u povijesti umjetnosti, muzejima i galerijama i privatnim kolekcijama, nitko ga nikada nije osporavao i uvijek je visoko kotirao, no mnoge su stvari dosad bile nepoznate i kao svakog umjetnika treba ga iznova iščitavati', istaknuo je Maković, dodavši da se tom izložbom njegov zasluženo visoki status potvrditi.

'Htjeli smo ga vratiti na njegovu ishodišnu točku, na Mediteran, jer nijedan drugi slikar nije bio toliko zaokupljen Mediteranom niti je tako strasno ponirao u njega kao Job', ustvrdio je Maković. 'U razdoblju od 1925. do 1927. kada je živio u Srbiji, neprestano slika prizore iz malih dalmatinskih mediteranskih mjesta, emocionalno i mentalno i tada je bio u Mediteranu, a život u izolaciji u Srbiji bio mu je nepodnošljiv'.

Iako je Job jedan od hrvatskih umjetnika čija se djela nalaze na crnom tržištu Maković kaže kako ga nije lako falsificirati kao što mnogi misle. 'Ljudi misle da je jednostavno falsificirati nekoga tko ima slobodnu gestu, no gesta je ključna šifra takvoga slikarstva', rekao je.

Ignjat Job (1895.– 1936.) rodio se u Dubrovniku gdje je pohađao osnovnu školu i gimnaziju i odakle 1917. odlazi na umjetničku akademiju u Zagreb. Tamo stječe prve afinitete koji će utjecati na njegovu kasniju umjetnost, od El Greca, Goye, do Van Gogha i Muncha, no zbog neredovitog pohađanja nastave 1920. je izbačen s akademije.

Potom odlazi u Italiju gdje nastaje nekoliko prvih ozbiljnijih slika, te se ponovno vraća u Dubrovnik i Zagreb, a potkraj godine odlazi za Beograd, gdje upoznaje studenticu filozofije Živku Cvetković s kojom se ženi i u ljeto 1924. dobivaju kćer Cvijetu. Već 1925. oboljeva od tuberkuloze, zbog čega s obitelji seli u selo blizu Aleksinca, gdje nastaju slike tzv. minijaturne faze u kojima prevladavaju motivi iz Jobova rodnog mediteranskog podneblja. U to se podneblje napokon vraća 1927., najprije u Vodice kraj Šibenika, a potom i u Supetar na Braču gdje započinje najplodnije Jobovo stvaralaštvo.

Ravnatelj Galerije Klovićevi dvori Antonio Picukarić istaknuo je kako Jobova retrospektiva predstavlja ono što se promišlja da Klovićevi dvori jesu i 'ono po čemu su oni našli svoje mjesto u kulturi Zagreba i Hrvatske'. 'Ovakvi autori, umjetnici i postav čine Klovićeve dvore mjestom na koje vraćamo publiku i imamo stalno publiku', dodao je.

Izložba Ignjata Joba, kojoj je kustosica Iva Sudec Andreis, bit će otvorena do 8. siječnja iduće godine.