Treći program Hrvatskoga radija na internetu je objavio digitalnu knjigu kratkih priča domaćih autora, a zanimljivo je da izdanje funkcionira kao rječnik. Priče su natuknice, poredane po abecedi i tu počinje i završava klasičan ‘leksikografski’ rad. Autori su, naime, sami birali temu, kao i način na koji će o njoj pisati
‘Riječi i riječi: rječnik Trećeg programa’ objavljen je 2008. kao zbornik tekstova emitiranih u emisiji ‘Riječi i riječi’ koja ide četvrtkom prijepodne na Trećem, a uređuje je Irena Matijašević. Novo izdanje sabire riječi, odnosno priče o njima, emitirane od 2008. do 2015., a osim online verzije, dostupan je i audio zapis svake natuknice
‘Svi tekstovi pisani su za emisiju ciljano, ali su neki kasnije ušli u zasebne autorske knjige priča ili eseja. Svi objavljeni tekstovi u digitalnoj knjizi bili su emitirani i u emisijama. U emisijama je bilo, dakako, puno više tekstova, ali u digitalnu knjigu je ušao uži i, nadam se, reprezentativan izbor tekstova’, kazala je za tportal urednica Irena Matijašević. Tako njen izbor započinje pričom ‘Autoportret’ Igora Grbića, a završava pričom ‘Životinja’ Damira Karakaša, a između njih je pedesetak priča, poput ‘Ptičica’ Krune Lokotara, 'Ćevapa' Miroslava Mićanovića, ‘Gnijezda’ Renate Jambrešić Kirin, ‘Trepavica’ Ivice Prtenjače i brojnih drugih.
‘Autori su birani po načelu zanimljivosti i dostupnosti, odnosno trenutačne zainteresiranosti za pisanje tih kratkih formi. Teme nisu bile zadane, nego nas je zanimalo što zanima same autorice i autore, odnosno koje će riječi isplivati kao njima važne, a onda, vjerujemo, i kao važne za ovaj trenutak u kojem živimo’, navodi Matijašević i kaže da su ipak postojala ograničenja postavljena pred autore.
‘Bilo je važno da je posrijedi jedna riječ, koja ‘fingira’ enciklopedijsku ili rječničku natuknicu, samo što je ne ispisuje u enciklopedijskoj ili rječničkoj strogosti, nego je, sasvim suprotno, obrađuje na posve slobodan način. Najčešće su autori i autorice pisali o toj slobodno odabranoj riječi u žanru kratke priče ili mikro eseja’, kaže i dodaje da je drugo ograničenje bio broj kartica i da nijedan tekst nije prešao 12 kartica jer je to gornja granica koju je uvjetovalo polusatno trajanje emisije.
Urednica tog vrijednog online izdanja tvrdi da su joj sve riječi raspisane u autorske tekstove podjednako drage, a posebno ističe kako nijedna riječ/natuknica nije bila zadana i sve je nastajalo kao plod nadahnuća uključenih autora.
