Jednog od najpoznatijih fotografa rocka upoznao je pisac ovih redaka sedamdesetih godina u društvu Dražena Vrdoljaka i Darka Glavana, pokojnih rodonačelnika rock kritike u ovome dijelu svijeta, kada se, tada još Branislav Rašić, pripremao za odlazak u London gdje je postao Brian Rasic, jedan od najcjenjenijih rokera s fotoaparatom. Iako je tada bio suradnik beogradskoga Džuboksa, dogovorena je suradnja za magazin Start koji je tada bio u velikom žurnalističkom usponu, a nastavila se i u Studiju. Bilo je zapaženo to da je na fotografskom planu Brian Rasic ubrzo postizao upravo nevjerojatne ekskluzive u svjetskim razmjerima, i to na teško pristupnome polju najvećih rock priredbi toga doba, jer je započeo redovno objavljivati u najtiražnijim britanskim i svjetskim magazinima i novinama počevši, primjerice, od kultnoga New Musical Expressa.

Bilo je to doba kada se rock fotografija počinje kristalizirati kao zaseban žanr, a koji karakterizira ponajviše crno-bijela tehnika snimanja uživo na koncertima, u uvjetima kompliciranih osvjetljenja i uglavnom bez bljeskalica, na rubu blende, kako se govorilo, s izoštrenim najvažnijim detaljem i teleobjektivski rastopljenom pozadinom te obično s dramatično razvučenim, ekspresivnim pokretom.

Studijska snimanja pak bila su sasvim drukčija i iscrpljivala su se u istraživanju nečega što je trebalo postati specifičnim rock glamourom punim žarkih boja, pa i specifičnom psihodelijom. U prvoj fotogaleriji u ovome prikazu odličan je primjer toga kako Brian pronalazi bitan detalj snimajući Ketihove gitarističke ruke kvrgavih prstiju s poznatim prstenjem kako potpisuje svoju knjigu, i to u CB izdanju. Keith Richards, s kojim Brian Rasic dugo prijateljuje, očito je znao zašto angažira baš njega za promociju svoje spomenute biografske knjige 'Life'.

U ostalim portretnim slikama Rašić opet izvlači prave detalje pa je opet u prvom planu Keithova žilava ruka, naborano lice i gusarska naušnica, a oči su zaklonjene tamnim naočalama. Kako bolje predstaviti najvremešniju i najveću ikonu iskonskoga i svevremenskoga rocka?! Još samo nekoliko snimaka in the action u različitim pozama i s različitim gitarama i eto magistralna uvoda, a ostalo je konstrukcija i destrukcija s rifovima koji kao da se vide.

I dok su na izložbi u Profilu slike koje prikazuju ponajviše Keitha, specijalno za tportal Brian Rašić napravio je malu, improviziranu retrospektivu svojih fotografija od ranih radova do dana današnjih.

Tako u drugoj fotogaleriji u ovome prikazu možemo vidjeti svu silu glazbenih megazvijezda, cijelo jedno sazviježđe na stazama slave. Od uzornih začinjavca kao što su Muddy Waters i Chuck Berry, na veoma rijetkoj zajedničkoj fotografiji, koju Brian naslovljuje, pomalo zagonetno, The Rolling Stones, s poštovanjem svih uključenih, tu su sjajni dokumentaristički crno-bijeli artefakti na kojima su Ray Charles, Stevie Wonder, Bob Marley, The Clash, Rod Stewart, David Bowie - svi iz 1980.

Tu su i tada mladi Stone Roses koji upravo sada, u velikom retro valu koji preplavljuje svijet, najavljuju ponovno okupljanje pa sve to tako slaže Rašić, čak do Franka Sinatre i njegovih protuvremenskih Rolling Stonesa.

Tu je i univerzalac Prince snimljen sa svjetlom u ruci i u svim bojama stagea, pa kraljica popa Madonna, zatim neumorni Paul McCartney 2008. i Ringo Star iz 1980.

Posebna je priča o zadnjoj fotografiji pokojne velike pjevačice Amy Winehouse, koju je na njenu zadnjem nastupu uopće, u Beogradu na Ušću, snimio Branislav Brian Rašić. Londonski Gaurdian proglasio je tu snimku jednom od fotografija godine. Rašićev portret gospođice Soul doima se upravo potresno, čak i da se ne zna kako je naprasno završio taj koncert pri samome početku jer se teško alkoholizirana diva nije mogla održati na nogama, a kamoli pjevati. Sva u morbidnu koloru, zeleno, modro, ljubičasto, proviruje ona jednim okom ispod razbarušene, prefarbane frizure i samoobrambeno se čvrsto grli, prestravljena očito od blizine mikrofona koji se podiže pred njom kao kobra.

Bilo je to u lipnju prošle godine, a u srpnju je ušla u klub 27 najvećih rock zvijezda koje su pale kao žrtve raznih opijata, kao što su Brian Jones, Jimi Hendrix, Janis Joplin, Jim Morrison, da se spomene samo najpoznatije koji nisu doživjeli dvadesetosmu.

Rašić kaže da o toj fotografiji ima 'podijeljene osjećaje'. Naime, Amy Winehouse mu je bila klijent i rečenu fotografiju nije želio objavljivati - prve koje je objavio bile su najljepše moguće jer ju je želio nekako zaštititi. Tek kad je preminula pregledao je još jednom sve fotografije i odlučio da svijet ipak treba vidjeti što se, zapravo, događalo na njenu zadnjem koncertu. Rašić kaže da je svjestan toga da je fotografija uznemirujuća: 'Neki moji kolege su zaplakali kad su je vidjeli. Fotografiram glazbenike već desetljećima, ali ove Amyne fotografije će me slijediti zauvijek.'

Njegov posebni izbor u prilogu ima čak deset novijih fotografija Rolling Stonesa, što nije ni čudo s obzirom da je s njima na neki način i započeo karijeru kada ih je 1976. snimao u zagrebačkome Domu sportova. U toj seriji najdojmljivija je svakako ona s nastupa The Rolling Stonesa na Copacabani 2006. Prizor je snimljen s pozicije na bini pored bubnjara Charlieja Wattsa, koji je skrenuo pogled prema objektivu, a vidi se samo još Keith Richards sleđa i mrak, u kojem je oko 1,5 milijuna ljudi.