Roman poznate turske književnice Elif Shafak "Majstor i ja"osebujna je knjiga o umjetnosti i graditeljstvu, posveta je znanju i veliča to što učimo i od koga učimo, rečeno je u četvrtak navečer na njezinu predstavljanju u Kulturno-informativnome centru Hrvatsko-turske udruge prijateljstva (HTUP).
Četvrti je to roman turske književnice što ga je objavio zagrebački nakladnik Hena com. Urednica Nermina Husković posvjedočila je veliko zanimanje hrvatskih čitatelja za knjige Elif Shafak, koja piše na turskome i na engleskome jeziku, i najprodavanija je strana autorica. S turskog izvornika knjigu je na hrvatski jezik prevela Maja Tutavac.
Predsjednik HTUP-a Goran Beus Richembergh i urednica Husković ukazali su na posebnosti ovoga predstavljanja. Naime, njime je počeo novi ciklus predstavljanja knjiga u novim prostorijama Kulturno-informativnog centra HTUP-a. Osim toga, predstavljanje je popraćeno i predavanjem članice Izvršnog odbora HTUP-a arhitektice Melihe Mehmedagić Nanić koja je, kroz nekoliko njegovih reprezentativnih radova, predstavila Mimara Sinana glavnog arhitekta (na turskome mimar) tzv. zlatnog doba osmanske kulture u XVI. toljeću koji je to bio u službi četiriju sultana - Selima I., Sulejmana Veličanstvenog, Selima II. i Murata III.
Njegovo remek djelo je Selimije džamija u Edirnama, iako je najpoznatiji po Sulejmanovoj džamiji u Istanbulu. Sinan je najvjerojatnije rođen oko 1490. godine, a umro je u Istanbulu 1588. godine. Tijekom svoga gotovo stoljetnoga života, punih 50 godina bio je glavni arhitekt, arhitekturom se počeo baviti u dobi od 48 godina, a prije toga bio je inženjer u janjičarskoj vojsci. Izgradio je više od tri stotine građevina, među kojima i više od 80 džamija.
O majstoru Sinanu pripovijeda njegov učenik Džihan
Majstor Sinan nije glavni lik romana, u kojemu se isprepliču epsko i komično, fantastično i realistično, ali je roman ipak obilježen njegovom stvaralačkom energijom, već je to njegov učenik Džihan kroz čiju priču upoznajemo majstora za kojega njegov učenik kaže "Moj majstor je poput vode", rekla je Nermina Husković.
U sažimanju fabule romana, napomenula je kako se glavni lik u dječačkoj dobi ukrcao na jedrenjak koji je iz njegove rodne Indije doplovio u Instanbul. Na tome putu dječaka su pratile mnoge opasnosti, stekao je brojne neprijatelje, ali mu je sudbina darovala i dva zaštitnika i prijatelja. Jednoga od njih stekao je već na jedrenjaku - bio je to rijetki bijeli azijski slon Čota - dar sultanu Sulejmanu, a kako se Džihan predstavio kao njegov timaritelj, Čota će Džihana dovesti i do sultanovih dvora gdje će pak, zbog svoje nezaustavljive znatiželje, susresti graditelja Sinana, pod čijim će mentorstvom, postati prvo šegrt pa kalfa te na koncu i njegov nasljednik.
Kako je rekla Husković, Elif Shafak se lukavo poslužila slonom koji simbolizira statiku, pamćenje i dugovječnost da bi ispripovijedala neobičnu priču s notama sufizma i misticizma, kojom autorica šalje snažne poruke što je, dodala je, i jedna od odlika njezine književnosti. Ukazala je i na bilješku autorice na kraju romana koja objašnjava zašto je neke povijesne termine "prilagodla" svojemu romanu.
Shafak tako, među ostalim, piše: 'Konačno, priča koju sam ovdje ispripovijedala od početka do kraja je samo san. Neki drukčiji, daleki svemir postupno izgrađen na temelju povijesnih činjenica'.
Husković je ocijenila kako je riječ o edukativnoj i zanimljivoj knjizi iz pera autorice koja je 'rame uz rame sa svojim sunarodnjakom nobelovcem Orhanom Pamukom'.
