"Nas tri" roman je o nerazdvojnim prijateljicama Hani, Kasih i Sayi koje su djetinjstvo provele u stambenom naselju za pridošlice koje je niknulo na rubu malog njemačkog grada.

Politički aktualni roman počinje novinskom viješću koja radikaliziranu muslimanku Sayu M. optužuje da je izazvala požar u kojemu je stradalo više stanara jedne zgrade.

Govori o rastućoj ksenofobiji i jačanju krajnje desnice i svijetu u kojemu je kudikamo lakše biti domaćin, bijelac i muškarac, prema opisu izdavača Fraktura.

"Prijateljice su tri žene u ranim tridesetima. U romanu postoje flešbekovi iz tinejdžerskog doba, i saznajemo pozadinu njihovog odrastanja u rubnom području. Saya je najglasnija, najburnija, jako ju smeta pomak njemačkoga društva udesno i teroristički napadi o kojima se ne rade izvidi", kazala je Shida Bazyar tijekom razgovora na otvorenju.

Nasuprot njoj, nastavila je, postoji Hani, koja ne smatra Sayine postupke pogrešnima, ali bira drugu, manje borbenu strategiju jer smatra da je dovoljno biti manjina, a ne i plačuća manjina. "Kasih, naratorica, razumije obje, ali je bijesna i u tome modu piše dok sjedi za stolom."

Kasih politički djeluje kroz naratorsku funkciju, kazala spisateljica i aktivistica Mima Simić, koja je vodila razgovor s autoricom te dodala da naratorica "proziva čitatelja, obraća se bijelom, muškom čitatelju što podebljava njezin autoritet i poziciju iz koje nekoga proziva".

Bazyar je kazala da joj je bilo bitno stvoriti figuru koja što manje opslužuje čitatelje.

Iskustva seksizma i rasizma

"Kazih nije inače takva, bijesna, ali piše s bijesom. Kod pisanja sam htjela istaknuti savezništvo žena, i da mikroagresije nađu svoje mjesto. BIlo bi mi prepasivno da je samo narirala, za što je bio potreban 'sugovornik'. Ona je sama za pisaćim stolom, ali pravi se da piše suprotni narativ onome što će u novimana izaći o Sayi."

Pripovjedačica u romanu, Kasih, nije pouzdana, ali je sveznajuća. Bazyar je kazala da je tome tako jer za razgovor o seksizmu i rasizmu još ne postoji pravi jezik.

"Njih tri prolaze iskustva za koja još ne postoji pravi jezik, sve prolaze iskustva seksizma i rasizma, a pričanje o tome tek je u povojima, prije se o tome nije govorilo, navodno za dobrobit svih. Narator nema alat kojime može o tome pisati", istaknula je.

Dodala je da je zbog toga htjela da "naratorica ima moć - koja je veća moć od pisanja o tome? Ono što ne može reći u društvu, može u književnosti".

"Želim da moj roman bude smetnja", kazala je autorica, dodavši da to čini tako što čitatelju ukaže na diskriminaciju bez ljubaznosti na kraju.

"Autori često umanje to na kraju da ispadne da se svi volimo. Ne želim da se svi na kraju romana osjećaju dobro", objasnila je.

Shida Bazyar njemačka je autorica rođena 1988. u Hermeskeilu. Studirala je književnost i pisanje i uz spisateljski se rad dugo vremena bavila pedagoškim radom s mladima.

Njezin debitantski roman "Nachts ist es leise in Teheran" (U Teheranu je noću tiho) iz 2016. osvojio je Nagradu blogera za književnost te nagrade Ulla Hahn i Uwe Johnson, a roman je preveden na nekoliko jezika.