Od zanimljivih romana koji su se ove godine pojavili u hrvatskim knjižarama, a nažalost prošli manje-više neprimijećeno, 'Ubogi u Lodzu' švedskog pisca Stevea Sem-Sandberga zasigurno je jedan od najzanimljivijih. Ali i najpotresnijih, jer pripovijeda višegodišnju agoniju židovskog geta u Lodzu, koji su Nijemci osnovali krajem 1939. godine i u njega ugurali oko 220 tisuća Židova. Kada je u ljeto 1944. krenuo masovni transport prema Auschwitzu do tada preživjelih, u getu je bilo oko 75 tisuća Židova, dok ih je na kraju preživjelo tek oko šest-sedam tisuća. I ako pitate one koji su preživjeli, oni će vam reći da su uspjeli u tome zahvaljujući prvenstveno jednom čovjeku, židovskom starješini geta Mordechaiju Chaimu Rumkowskom, kojeg su nacisti postavili na tu poziciju.

No o tom istom Rumkowskom u svojoj slavnoj knjizi 'Eichmann u Jeruzalemu' filozofkinja Hannah Arendt piše da je bio kolaboracionist i kukavica i nema sumnje da je on poslao oko 200 tisuća ljudi u smrt. Sve to je na sinoćnjem gostovanju u Zagrebu ispričao Steve Sem-Sandberg, objašnjavajući da je Rumkowski strašno kompleksna figura, kojoj je najlakše suditi, no da je njegov autorski cilj bio prikazati realnost holokausta, a ne upirati prstom i govoriti 'ti si kriv'.

'Za razliku od Varšave, ovaj geto je očuvan. Hodao sam satima njime i tada sam odlučio napisati roman', objasnio je Sem-Sandberg zašto se odlučio za tu mučnu temu te otkrio da mu je u pisanju najviše pomogla obimna kronika geta, čak tri i pol tisuće stranica, koju su po nalogu Rumkowskog pisali židovski knjižničari. 'Rumkowski je naredio njeno pisanje dok je mislio da ipak može nasamariti Nijemce i ona je na početku trebala biti njegova hagiografija, a nacisti nisu znali da postoji', kaže Sem-Sandberg, napominjući i da je geto u Lodzu (od nacista preimenovan u Litzmannstadt) detaljno fotografski dokumentiran.

Roman je pak namjerno otvoren autentičnim dokumentom Nijemaca u kojem se Židove naziva 'apscesom', objašnjava da ih je previše da bi ih se odjednom sve poubijalo te je zbog toga potrebno zatvoriti ih u geto. Ono što Lodz izdvaja od drugih geta je dogovor koji su nacisti imali s Rumkowskim, a on im je ponudio da će Židovi raditi za njih kao robovi ako ih se prestane proganjati.

No nije starješina jedini lik obimne knjige 'Ubogi u Lodzu' (koju je sa švedskog prevela Željka Černok) te se u tekstu prati cijela plejada likova, njihove ljubavne priče i borba za preživljavanje, a unatoč tome što su neki ovaj roman proglašavali dokumentarnim, njegov autor je istaknuo da je sve to fikcija, samo nastala na detaljnom proučavanju povijesne građe. Naročito spomenute kronike, koja 'nudi unutarnju sliku holokausta', velike teme koja se – smatra Sem-Sandberg – ili sentimentalizira ili muzealizira.

'U većini holivudskih filmova o holokaustu glavni lik nekako preživi pa se iz svog lijepog stana u Tel Avivu prisjeća strahota. Ali nije bilo moguće preživjeti, to je laž. Drugi način pristupa ovoj temi je staviti je u muzej pa ljudi misle da se to njima danas ne može dogoditi', objasnio je Sem-Sandberg, kojemu je bila namjera stvoriti što životniji i realniji roman.

Kako je Steve Sem-Sandberg zaključio pred kraj razgovora sa Seidom Serdarevićem, kojem je prisustvovalo oko četrdeset ljudi u publici, 'to je knjiga za koju sam znao da je ne mogu ne napisati'.