Sjedim uz vatru s pripadnicima nepoznatog mi plemena i slušam priču starješine. Njegova priča namijenjena je, čini mi se, dječacima koji su dovoljno stasali da ih se pripusti u krug s odraslim muškarcima, ali ne smetam im ni ja, potpuni neznanac. Ne razumijem niti jednu jedinu riječ, no priča lijepo teče i ja se prepuštam iskustvu. Pogledam oko sebe - nalazim se na mjestu što podsjeća na Afriku, no nema šanse da odredim gdje. Pogledam dolje i odjednom vidim titlove - mogu pratiti starješininu priču!

Sjetim se - nalazim se u VR Kinu KEK, mjestu koje je prije godinu dana otvorio naš poznati avanturist Davor Rostuhar. Dugo smo se dogovarali oko posjete, a ja na ovom mjestu moram priznati da sam bio skeptičan - nisam tehnofob, možda tek filmski čistunac, koji nakon bombastično najavljenog 'Avatara' nije pogledao niti jedan film snimljen u 3D tehnici. Ipak, eto me na privatnoj projekciji u ugodnom prostoru nadomak policijske postaje u Petrinjskoj ulici, gdje se smjestilo spomenuto kino bez platna.

Virtualna šetnja Tanzanijom

Rostuhar mi je na glavu nataknuo futuristički headset i dodao mi slušalice, a ja sam zavaljen u fotelju koja se može okrenuti za 360 stupnjeva krenuo u svoju afričku avanturu. Nakon što sam se smjestio, pustio mi je svoj film 'Lovci sakupljači', snimljen 2023. godine među narodom Hadza u Tanzaniji, ljudima koji i danas žive kao prije više tisuća godina. Zajedno smo bili u lovu, skupljali voće i med, a poslije svega smo sjeli uz vatru, slušali starješinu i uživali uz duhan. Pola sata kasnije budim se iz nečega što djeluje kao san ili, preciznije, kao holodeck iz serijala Star Trek. Vrijeme je da mi autor objasni što sam upravo iskusio.

Za početak, zanima me odakle Rostuhar u ovoj priči, odnosno kako je spojio svoj avanturistički duh sa suvremenom tehnologijom: 'Putujem po svijetu, istražujem i pričam priče. Od početka, a tome ime već više od 20 godina, sam pakirao stvari u nekakav multimedijski projekt. Nikad to nije samo blog, samo knjiga ili samo video. Volim pričati istu priču kroz više medija, gdje je svaki od njih jedan dio slagalice. Također volim istraživati nove medije i pratiti trendove u storytellingu. Tako sam prije 10 godina među prvima koristio dronove za svoju priču 'Hrvatska iz zraka', a sada sam među prvim krenuo u VR.'

'On već neko vrijeme postoji kao tehnologija, a meni se učinilo da je dozrio kao tehnologija, odnosno da je dovoljno dobar da izazove pozitivan efekt kod publike. U početku to nije bilo tako, ljudi su se znali razočarati. Mislim da smo prešli prag. Svaki moj projekt se tiče ekspedicija i putovanja, a ova tehnologija nudi dosad najbolji prijenos doživljaja. Mislim da je ovo najbliže teleportaciji što smo napravili, jer čovjek stvarno može zaboraviti da je u ovom svijetu premda je s obje noge čvrsto na zemlji. Neki se boje da ćemo se preseliti u metaverzume, ja vjerujem da nećemo. Dobili smo novi alat u storytellingu, senzacionalno iskustvo koje izaziva jake emocije. Super mi je bio spoj ispričati priču o najstarijem načinu života - lovaca sakupljača - kroz najmoderniju tehnologiju', nastavlja Rostuhar.

Prvi hrvatski VR film

Koliko znam, ovo je prvi hrvatski VR film, a o njemu pričamo u prvom hrvatskom VR kinu. Zanima što je bilo prije, odnosno je li Rostuhar snimio film pa shvatio da ga nema gdje prikazati ili je pak bilo obratno: 'Priča se razvijala paralelno. Film sam snimio u ožujku prošle godine, a postprodukcija je trajala skroz do prosinca. Ideja kina je bila da prikažemo moj film, ali i da prikažemo najbolje svjetske VR filmove, kojih je sve više i više. Mene je film 'The Soloist' natjerao da se upustim u ovaj pothvat, koji se također može vidjeti u kinu. U prvih godinu dana je bilo mnogo izazova, bilo je grbavo, no sad smo uhodani.'

Pitam Rostuhara kakva je konkurencija u tom svijetu, odnosno koliko se otprilike snima takvih filmova: 'Kad plasiram svoj VR film na festival, lakše prolazi jer je konkurencija manja, no sve više ozbiljnih holivudskih autora snima takve filmove. Primjerice, kultni autor i meni jedan od najdražih redatelja Terrence Malick je snimio film u VR-u, ali za njega morate imati prostoriju 17 puta 17 metara, budući da je film predviđen za kretanje. Možda ćemo u budućnosti uzimati čitave hale za VR kina.'

S obzirom na to da i sam pripadam puristima u pogledu filmske umjetnosti, pitam Rostuhara što bi poručio takvim ljudima: 'Sve je to u redu. Neke nove tehnologije se ne prihvate jer su ljudi skeptični, no mislim da s VR-om to neće biti slučaj. Nadam se da nećemo zamijeniti život u ovoj realnosti i, recimo, kupovati odjeću za svoje avatare u metaverzumu. Ta mi budućnost zvuči distopijski. Sjećam se svog prvog mobitela, mislim da sam ga dobio prije 25 godina. Pola ljudi je bilo protiv toga, pola ljudi za, a danas nećete naći osobu bez mobitela. Život bez mobitela je postao nezamisliv.'

Moćan alat za učenje

Također me zanima u kojim se danas industrijama koristi VR: 'Ovo je moćan alat za učenje. Recimo, piloti i liječnici uče stvari putem ove tehnologije, one koje bi bile preskupe ili prekomplicirane za organizirati u realnosti. Ono što je meni posebno zanimljivo je korištenje VR-a u obrazovanju, zato smo pokrenuli priču sa školama. Stalno slušamo da su mladi ljudi nezainteresirani, a možda su samo nezainteresirani za zastarjeli način pričanja priča. Nalazim da su učenici nevjerojatno zainteresirani za ono što im VR tehnologija može ponuditi. Također, kroz film 'Lovci sakupljači' oni prate kurikulum iz devet predmeta i četiri međupredmetne teme. Naišli smo na odličan odaziv kod škola, oko 120 škola zasad sudjeluje u projektu. Neke škole dođu kod nas, a neke obilazimo svojim putujućim kinom, koje trenutačno obilazi Hrvatsku. Međutim, neke škole, posebno iz slabije razvijenih dijelova Hrvatske, si ne mogu priuštiti stvar. Za njih smo pokrenuli akciju crowdfundinga - bit ćemo zadovoljni ako skupimo sredstva za 50 škola.'

'KEK - Klub za ekspedicionizam i kulturu je udruga i mi ne radimo za profit, nego radimo za gušt, svi naši projekti imaju obrazovnu dimenziju. Recimo, kad sam išao na svoju polarnu ekspediciju, preko 100 srednjih škola me je pratilo na avanturi. Sada pak nudimo jednu ekološku priču, ali i priču o nestanku neki kultura, s obzirom na to da polako postajemo jedna, globalna kultura. Zanimljivo mi je što možemo naučiti od tih lovaca sakupljača. Nije to ništa eksplicitno, mi nudimo ljudima alate da sami promisle', zaključio je Rostuhar.