Krasznahorkai je zbog bolesti otkazao svoje najavljeno sudjelovanje na pulskom sajmu, a o njegovoj su novoj knjizi, objavljenoj u prijevodu Viktorije Šantić, na promociji u Crvenom salonu Doma hrvatskih branitelja govorile glavna urednica OceanMora Gordana Farkaš Sfeci te književnica i novinarka Slađana Bukovac.

Lászla Krasznahorkaija na hrvatskom je prije osam godina počela objavljivati upravo izdavačka kuća OceanMore, i to s romanom "Rat i rat" (2014.), čemu je, kako je rekla Farkaš Sfeci, pridonijelo njezino poznanstvo s prevoditeljicom Šantić, koja joj je ovog pisca i preporučila.

Već se u prvom prijevodu vidjelo koliko je on hermetičan, rekla je urednica, "no istodobno i impulzivan i uvlači u tekst".

"To nije književnost za zabavu ili razonodu, to je nešto u čemu treba sudjelovati 100 posto. Lászlo Krasznahorkai pisac je za neku vrstu insidera", kazala je. Međutim, njegov je najnoviji roman "Povratak baruna Wenckheima" nešto drugačiji - "aktualan i duhovit do apsurda i pisan bez ikakve zadrške, ali i dosta otvoren i pristupačniji za širu publiku".

Za roman je Krasznahorkai dobio 2019. američku nagradu National Book Award za prijevodnu književnost, a Farkaš Sfeci je istaknula kako je riječ o piscu koji je danas najslavniji i najvažniji suvremeni mađarski autor, dobitnik svih važnijih globalnih priznanja i nagrada, među kojima i međunarodnog Man Bookera.

"Jedino mu još ostaje da osvoji Nobela", zaključila je.

Na hrvatskome jeziku dosad su objavljeni i njegovi romani, "Melankolija otpora" (2014.) i "Sotonski tango" (2016.), zbirke priča "Seiobo je bila tamo dolje" (2016.) i "Svijet ide dalje" (2017.) te kratke proze "Posljednji vuk" (2012.), "UnutraJeŽivotinja" (2014.) i "Uvijek za Homerom" (2019.).

Bukovac je kazala kako je riječ o autoru koji "donosi određenu vrstu slobode", jer piše potpuno beskompromisnu literaturu i nikada nije htio podilaziti čitateljima - "nije htio biti razumljiv ljudima koji ga ne razumiju".

Roman "Povratak baruna Wenckheima", po njezinim je riječima "jezično pristupačniji, i to iz banalnog razloga". "Naime, László Krasznahorkai nema karaktere u smislu figura koje se kreću unutar narativne konstrukcije, već on piše 'iz glava': njegovi likovi isključivo govore, oni su glave, odnosno, svijesti. A ovdje su one same po sebi banalnije nego njegovi likovi inače", pojasnila je Bukovac.

"Kroz njih pisac nudi presjek cijelog mađarskog društva, ali u zanatskom pogledu treba znati da je u tim unutrašnjim monolozima kroz 150-ak karaktera ispisao roman koji jedva da ima točku", dodala je, ocijenivši kako je Krasznahorkai pisac koji "pokušava dobiti govor bez daha".

Roman "Povratak baruna Wenckheima" dio je tetralogije koju još čine romani "Melankolija otpora", "Sotonski tango" i "Rat i rat", u kojima se bavi sličnim ili djelomično sličnim temama ali iz različitog rakursa. No, Krasznahorkai nije angažirani pisac, napomenula je nadalje Bukovac. "On se nalazi izvan etike koju bismo nazivali 'kataloškom etikom', a ne zanima ga ni salonska politička korektnost. On u trenutnom traži univerzalno, jer nijedno zlo ne stoji samo za sebe", zaključila je.

Razgovor je moderirao Aljoša Pužar a ulomak iz knjige čitala je glumica Dijana Vidušin.