Na promociji u Crvenom salonu Doma hrvatskih branitelja u Puli, Kovač je rekla kako knjiga okuplja pisma što su je cijenjenoj književnici Ireni Vrkljan (1930.-2021.), čije je pismo promijenilo paradigmu hrvatske književnosti, pisali njezini brojni prijatelji, "ključne figure moderniteta, moderne umjetnosti, kultologije na području bivše Jugoslavije".

"Ova pisma iz ostavštine Irene Vrkljan svojevrsno su svjedočanstvo kulturne povijesti ne samo Hrvatske nego i nekadašnje Jugoslavije", rekla je Kovač.

Irena Vrkljan nije bila samo književnica, već jedna široko obrazovana, duboko mišljena, svestrana osoba, istaknula je. Radila je kao urednica na Radiju i Televiziji Zagreb, priredila je brojne autorske emisije posvećene hrvatskoj i međunarodnoj umjetnosti.

"U ovoj knjizi skupljena su pisma gdje Irena šuti, pisma su upućena njoj, i to je obraćanje jedan novi pogled na djelo i značaj Irene Vrkljan", ocijenila je Kovač.

Najviše je uvrštenih pisama napisao bliski prijatelj Irene Vrkljan Miljenko Stančić, no tu su i pisma Bele i Miroslava Krleže, Marka Ristića, Vlade Kristla, Stanka Lasića, Gabrijela Stupice, Ljube Jovića, Tonka Šoljana, Ivana Picelja, Zlatka Boureka i mnogih drugih. Prvo uvršteno pismo datira iz 1955., a posljednje iz 2000.-tih.

"Moja impresija pri čitanju te knjige je da pošiljateljima i pošiljateljicama ne nedostaje humora i autoironije", istaknula je Kovač. "Ova knjiga je važna u artikulaciji procjepa koji uvijek postoji između službene historiografije i osobne povijesti", dodala je.

Pisma je u knjizi, zajedno s urednicom Nives Tomašević, okupila njezina nećakinja, povjesničarka umjetnosti, likovna kritičarka i kustosica Sandra Križić Roban.

Riječ je o realizaciji projekta na kojemu je za života počela raditi već sama Vrkljan. Priređujući knjigu nastojala je, kako ističe, slijediti ideje svoje tete, s kojima je bila donekle upoznata, s tom razlikom da se Vrkljan planirala primarno koncentrirati na Miljenka Stančića, kojega je upoznala 1950-ih, s kojim je godinama održavala najsnažniji prijateljski odnos, "i čija je smrt za nju prouzročila gubitak dijaloga koji joj je bio izuzetno važan".

Uz "Pisma Ireni" i ilustrirana pisma-crteži

"Irena je osim književnih interesa i erudicije, na određeni način hranila svoj mikrosvijet i s nizom umjetnika s kojima je održavala vrlo bliske veze. Miljenko je tu bio poseban", pojasnila je Križić Roban. Nju je, međutim, zanimalo "prikazati svijet u kojemu se Irena Vrkljan kretala, ljudi s kojima je komunicirala".

Pritom se susrela s cijelim nizom dvojbi, osobito po pitanju datiranja pisama, od kojih je neka Vrkljan sama datirala dok druga nisu imala nikakvu dataciju, a najveće su joj probleme predstavljali rukopisi, jer su gotovo sva pisma pisana rukom.

U knjizi "Pisma Ireni" (Naklada Ljevak), uz poveći pogovor Sandre Križić Roban, prikazana su i ilustrirana pisma-crteži te razglednice koje su Ireni upućivali njezini prijatelji likovni umjetnici, osobito Stančić i Bourek, koje je Križić Roban opisala kao duhovite, vrckave, prepune aluzija na politiku, seksualnost i cijeli niz ljudskih kvaliteta i aspekata.

Priređivačice su nastojale sve to povezati u jednu smislenu cjelinu.

"Dok sam radila na toj knjizi, puno sam razmišljala i o biografiji cijele moje obitelji. Zanimalo me da li u onome što Irena opisuje, nalazim bilo što od 'politike sjećanja', onoga što sam ja vidjela; do koje mjere smo slični a do koje različiti", rekla je Križić Roban.

"Moglo se donijeti puno drugih odluka, ali čini mi se da je ovako najpoštenije prema Ireni", zaključila je.