Michael Martens (Hamburg, 1973), njemački je novinar, pisac i stručnjak za balkanska pitanja, dugogodišnji politički dopisnik lista Frankfurter Allgemeine Zeitung. Tijekom svoje novinarske karijere Martens je izvještavao iz Sankt-Peterburga, Atene, Istanbula, Beograda i Beča. Do sada je napisao dokumentarni roman 'U potrazi za junakom – Priča o vojniku koji nije htio ubijati' (2011.) i monografiju 'Vatra u vatri: Ivo Andrić – jedan europski život' (2020.).

U godini kada se obilježava 60. obljetnica dodjele Nobelove nagrade Ivi Andriću, Michael Martens donosi nam svojevrsnu dopunu i nastavak knjige 'Vatre u vatri', jedne od najzapaženijih knjiga 2020. godine, ističu iz Naklade Ljevak.

'Sve ono što se zbiva oko te, kao i Andrićevih, knjige – svi prigovori, napadi, ignoriranja, konstrukcije, učitavanja – priča je o našim prostorima na početku novog tisućljeća. Tu onda prestaje biti važno jeste li Andrićev obožavatelj ili niste. On vam se nudi kao lakmus papir društvenih zastranjenja, indikator otvorenosti društava ili mjerač sposobnosti nadilaženja kulturnih ograničenja', stoji u najavi.

'San zvan Jugoslavija / Razgovori o Ivi Andriću' priča je o europskom dvadesetom stoljeću: od velikih monarhija, preko dva svjetska rata, do formiranja i kriza novih država.

'Nema prikladnijeg naslova za ovu knjigu od 'San zvan Jugoslavija'. To je naslov u kojem je sadržano sve. Naše slabosti, naši strahovi; ono što nas sputava i ono što zbog opsežnosti ne možemo sagledati ili razumjeti', napisao je o knjizi književnik Nebojša Lujanović. Teško je shvatiti da je identitet raznolik, da se tijekom čovjekova života mijenja te da može biti sastavljen od različitih komponenata, pa se jedan te isti čovjek može nekada osjetiti Hrvatom, nekada Bosancem, nekada Srbinom, a nekada sve to skupa sklopiti u jedan identitetski mozaik, pa ga, u nedostatku drugih rješenja, zaogrnuti Jugoslavijom.

Teško je shvatiti da su nekome tko je govorio desetak jezika, živio u isto toliko svjetskih metropola, te na policama imao isto toliko različitih klasika koje je čitao na izvornim jezicima, dakle, da su takvom čovjeku previše uske (nacionalne) kategorije na koje bi ga mi htjeli svesti. Teško je shvatiti da je nekada taj politički ideal imao drugačije konotacije i da ga ne možemo sagledavati perspektivama kontaminiranima novijim traumatičnim iskustvima, umjesto vremenu koje mu pripada.

Sve te težine Martens je sažeo u svoj naslov, ističe Lujanović.