Kada se iz Sarajeva krene prema planini Trebević, na lijevoj strani ubrzo će se naići na Spomen park Vraca, otvoren 1981. godine kao mjesto odavanja počasti za više od deset tisuća građana Sarajeva koje su tijekom Drugog svjetskog rata ubili njemački okupatori i njihovi saveznici, domaći izdajnici ustaše. Na Vracama je bila austrougarska tvrđava koju su nacisti i ustaše tijekom Drugog svjetskog rata pretvorili u mučilište i mjesto za streljanje i vješanje te su mnogi Sarajlije tu skončali u najgorim mukama. Zbog svega toga, u travnju 1980. je - po zamislima kreativnog trojca Vladimir Dobrović, Alija Kučukalić i Aleksandar Maltarić - započela izgradnja Spomen parka Vraca, koji je svečano otvoren 25. studenog 1981. godine.

Vrace su postale jedno od omiljenih mjesta u Sarajevu, jer je taj spomen park, u kojem su ispisana i imena više od devet tisuća Sarajlija ubijenih u Drugom svjetskom ratu, ujedno i divno mjesto za šetnju i igranje, pa je nevjerojatna sramota u kakvom se stanju nalaze danas. Kako je prije četiri godine pisala Al Jazeera Balkans, ‘u Sarajevu je za vrijeme Drugog svjetskog rata poginulo blizu 12 tisuća njegovih građana (svaki sedmi stanovnik ili blizu 15 posto ukupne populacije!). S obzirom na to da je većini nepoznato mjesto ukopa, upravo su Vraca bila jedino mjesto gdje su stradalima njihovi najmiliji i ostali građani mogli odati počast’.

U spomen parku Vraca upisana su imena i 2000 Sarajlija poginulih u borbi protiv fašizma, a na tom mjestu su sahranjeni i sarajevski borci antifašisti: Vladimir Perić Valter, Slaviša Vajner Čiča, Slobodan Princip Seljo, Bane Šurbat, Adem Buća, Mustafa Dovadžija, Radojka Lakić itd.

Vrace su uspjele skoro neoštećene preživjeti rat u BiH od 1992. do 1995. jer se nisu nalazile na prvoj liniji fronta oko opkoljenog Sarajeva, no zato su uništene 1996. godine, kada se s tog područja povlačila Vojska Republike Srpske pod komandom optuženog za ratne zločine Ratka Mladića. Spomen park se nalazi na granici između Federacije BiH i Republike Srpske, odnosno između Sarajeva i Istočnog Sarajeva, što je i dobar izgovor za ignoriranje njegova propadanja. Iako su 2005. godine Vrace proglašene nacionalnim spomenikom BiH, u proteklih se 11 godina nije učinilo ništa konkretno na obnovi spomen parka, koji je u međuvremenu posve zarastao u šipražje te je dijelom i neprohodan.

Sve je prepuno smeća i grafita, dijelovi spomenika su razrušeni, a stara austrougarska tvrđava koja je bila mali muzej posve je razrušena i bez krova. Fontane naravno ne funkcioniraju, nedostaju rešetke na šahtovima te je šetnja nekad popularnim spomen parkom i sigurnosni rizik.

No najpotresnije je ipak vidjeti u kakvom je stanju statua narodne heroine Radojke Lakić, koja se nalazi na kraju parka. Lakić je bila studentica i mlada komunistica koja se u od ustaša okupiranom Sarajevu bavila otporom zločinačkom režimu NDH, te je početkom rujna 1941. godine na ulici uhapšena. Ustaše su je mučili i krajem istog mjeseca strijeljali. Statua Radojke Lakić, s poznatim uzdignutim rukama koje je pratila legenda o uzviku ‘Drugovi, ne dajte se!’ vjerojatno je najpoznatiji simbol cijelog Spomen parka Vraca.

Brončani spomenik je više puta srušen, a u međuvremenu mu je i odrezana jedna ruka, s namjerom da se proda u staro željezo. Takav osakaćeni spomenik je sada i obrastao u visoku travu, korov i žbunje te se jedva može vidjeti. Riječ je o doista tužnom prizoru koji plastično svjedoči o ignoriranju devastacije Vraca, te nezainteresiranosti nadležnih institucija i građana Sarajeva za neupitne heroje gradske povijesti i otpora nacizmu.

Unatoč pokretanju nekih službenih i građanskih inicijativa za obnovu Vraca, ništa se zapravo nije dogodilo već godinama. Spomen park nestaje pod žbunjem i smećem, doslovno se raspada pred očima Sarajlija koji se valjda prave da sve to ne vide. Aktualno stanje Vraca je ogromna sramota i za Sarajevo i za Istočno Sarajevo.

Ali to nije nikakvo iznenađenje, jer dok se u Istočnom Sarajevu otvaraju studentski domovi nazvani po zločincu Radovanu Karadžiću, a u Sarajevu otvaraju saudijski tržni centri, posve je logično da se namjerno dopušta uništenje spomen parka koji je bio simbol otpora fašističkom teroru i genocidu u Drugom svjetskom ratu, čemu su se jedini hrabro suprotstavljali sudionici i sudionice NOB-a. Vrace simboliziraju multikulturnu i antifašističku Bosnu i Hercegovinu i Sarajevo, a sve to, nažalost, više ne postoji.