U Arheološkom muzeju izložene su rekonstruirane sprave za mučenje kojesu se koristile u kaznenim postupcima od srednjeg vijeka sve do 18.stoljeća te čak i dulje u svim krajevima Europe.

Organizator i autor izložbe Piotr Buczkowski ujedno je i vlasnik impresivne kolekcije sprava. Neobičan interes za sprave za mučenje, a ujedno i hobi sakupljanja i izrade replika istih, otkrio je osamdesetih godina prošlog stoljeća tijekom slične izložbe održane u Italiji. Buczkowski je istaknuo kako mu u izradi pomaže tim stručnjaka, a u kontaktu je i s pravnim stručnjacima koji poznaju kaznene mjere srednjeg vijeka. Zagrebačka publika imat će prilike razgledati 53 sprave, koje sežu od onih čija je namjena bila moralna pouka, pa do sprava koje su svojom primjenom dovodile do teških tjelesnih ozljeda i smrti.

Jedna od široj javnosti najpoznatijih sprava koju će posjetitelji imati prilike vidjeti je 'Nirnberška djevica'. Ime je dobila jer izgledom podsjeća na bavarsku djevojku i zbog činjenice da je prototip te sprave prvi put korišten u podzemnim tunelima nirnberške tajne sudnice. Osuđenik bi ušao u napravu, gdje su ga po zatvaranju probijali šiljci smješteni sa svih strana i postavljeni tako da se zabijaju u razne dijelove tijela, ali da pritom ne razdiru vitalne organe, da bi bila postignuta dugotrajna agonija.

Dobro je poznata i 'Stolica za ispitivanje', korištena najčešće u središnjoj Europi. Posve je pokrivena šiljcima koji bi se osuđeniku zabijali u kožu, a mučenje je najčešće trajalo nekoliko sati. Slična je i 'Vještičja stolica' namijenjena za šutljive žene za koje se vjerovalo da se bave magijom, ali i sve one koje bi crvenom kosom, prijateljevanjem s mačkama ili tek antipatijama koje izazivaju kod susjeda izazvale optužbe. Takav stolac bio je omiljeno sredstvo austrijskih inkvizitora. I danas se spominje tragičan slučaj Marije Wukinetz, 57-godišnjakinje koja je na stolcu provela čak 11 dana te naposljetku umrla u mukama zbog osude suca Wolfa von Lamprtischa.

Sam Buczkowski iz svoje zbirke često izdvaja spravu pod nazivom 'Vaga' također posvećenu otkrivanju takozvanih vražjih sluga. Vaganje je bilo uobičajena praksa diljem Europe, posebno u Belgiji i Nizozemskoj, a postupak je bio da se osumnjičenica posve razodjene kako na sebi ne bi imala predmete koji joj povećavaju težinu. Zatim bi se uz pomoć tjelesnih tabela provjeravalo je li težina u skladu s njenom tjelesnom građom. Ukoliko bi se osoba pokazala prelaganom, bio bi to indikator da je u dosluhu s nečastivim i uslijedilo bi mučenje. Ponekad se, kada bi se žrtvi željelo izaći u susret, najčešće zbog toga što je u zamjenu za život dala određena materijalna bogatstva, na drugu stranu vage stavljana Biblija od koje su svi težili više. Zanimljivo je da je u 18. stoljeću postojalo posebno sudište u Oudwateru u Nizozemskoj koje je vagalo osobe osumnjičene za čarobnjaštvo i u zamjenu za četiri forinte i 10 groša nudilo priznate certifikate koji bi ih zauvijek zaštitili od neosnovanih optužbi.

Među izlošcima su i 'Kolijevka za mučenje' poznatija kao 'Sprava za bdijenje' koja osuđenicima danima nije dopuštala da zaspu, zatim najčešće korištena naprava, 'Razapinjač', te 'Zapušivač usta' kojim je, prije negoli je spaljen na lomači 1600., mučen Giordano Bruno.

Osim spomenutih naprava namijenjenih za fizičko kažnjavanje, izložba donosi i niz predmeta kojima su prijestupnici kažnjavani kroz moralne lekcije, primjerice 'Pokajničke halje' koje su bili primorani nositi u javnosti te se time izložiti ruglu te metalne 'Maske sramote' i 'Stupa srama'.

Kako navodi koordinatorica projekta Maja Bunčić, cilj izložbe je proučiti fenomen torture i prikazati ga kao problem koji je prisutan u europskoj civilizaciji, a sve s ciljem da podsjeti na torturu koju su ljudi činili i čine danas.

Izložba 'Srednjovjekovne sprave za mučenje' već je gostovala u gradovima diljem Europe, a zadnja destinacija prije Zagreba bio je Krakow. Moći će se razgledati do 19. lipnja 2011.