Na posebnoj svečanosti upriličenoj u Uredu predsjednice na Pantovčaku, Grabar-Kitarović je istaknula kako joj je veliko zadovoljstvo i čast uručiti ta priznanja umjetničkom timu 'tog na svijetu jedinstvenog umjetničkog projekta koji je nedavno ispunio pola stoljeća trajanja na našoj kazališnoj sceni'.

'Vjerujem da nitko, pa ni pokretači ovog projekta, nisu slutili ovako dug vijek trajanja jedne predstave', istaknula je predsjednica, napomenuvši kako joj je posebno drago da povelje za cjelokupni doprinos njegovanju jezične kulture u hrvatskoj književnosti i svojem prevoditeljskom opusu dobivaju upravo na dan 21. veljače, kada se obilježava Dan materinjeg jezika.

Redatelj Tomislav Radić maestralno je režirao tekst za dvoje glumaca i radnju koje gotovo da i nema 'ali neprestano traje', a akademik Tonko Maroević, 'umjetnik riječi', taj je tekst Raymonda Queneaua proslavio svojim prijevodom, stvorivši zahvalnu podlogu glumcima, ocijenila je nadalje.

Osvrnuvši se na 'legendarni dvojac iz tramvaja broj 11 koji putuje već 50 godina', predsjednica Grabar-Kitarović napomenula je kako Lela Margitić i Pero Kvrgić već pola stoljeća prepunim gledalištima prenose 'veličanstvene trenutke glume kao trajno životno nadahnuće, čime su učinili tu predstavu iznimnim povijesnim događajem hrvatskog glumišta'.

Na poveljama se ispred umjetničkog tima predsjednici Republike zahvalio prevoditelj Maroević. Istaknuo je kako sebe smatra zasigurno najmanje zaslužnim članom ekipe, osobito s obzirom na to da je prijevod u velikoj mjeri napravio sam redatelj Radić, koji ga je dijelom i dopunio.

Za mene ta povelja znači veliko zadovoljstvo prisjećanja na davne dane, rekao je Maroević, ocijenivši gotovo nevjerojatnim uspjeh predstave 'koja nosi duh jednoga vremena, nije se mijenjala, a i dalje nastavlja biti interesantna publici'.'

'Obično se prilikom primanja priznanja daju obećanja novih djela, ali kako je riječ o 50. godišnjici, dakle pola vijeka, s obzirom na rok koji je ispred i iza nas, mi umjesto obećanja možemo samo reći da ćemo se truditi', poručio je Maroević.

Glumci su zahvalili na povelji, istaknuvši kako je velika čast primiti predsjedničko priznanje, koje je 'točka na i' na jedno dugo razdoblje igranja 'Stilskih vježbi' koje je prošlo 'a da nismo ni primijetili'. 'To je priznanje također i potvrda nama što smo izdržali sve te godine', poručila je Margitić.

Na novinarsko pitanje 'ide li predstava dalje', Kvrgić je rekao kako misli da je ipak 'sada kraj', iako ostavlja otvorenom malu mogućnost da ponovno zaigra u istome sastavu.

Ispred pokojnog Tomislava Radića, povelju je preuzela supruga Maja Freundlich u pratnji sina Marka i kćeri Nede, a uz umjetnički tim dodjeli je nazočio i ravnatelj Kazališta PlanetArt Marko Torjanac, u čijoj se produkciji od 2007. predstava igra.

'Stilske vježbe' je 1968. u Teatru ITD postavio redatelj Tomislav Radić po djelu francuskoga književnika, pjesnika i esejista Raymonda Queneaua 'Exercices de style' iz 1947., u kojemu je na 99 načina ispripovijedao priču iz crne kronike. Radić, uz Tonka Maroevića, potpisuje prijevod i adaptaciju.

Prvotno zamišljena kao studentski projekt, predstava je nadrasla očekivanja i postala hit sezone odmah po premijeri, održanoj 19. siječnja 1968. u maloj dvorani Teatra ITD, s Mijom Oremović kao prvom partnericom Kvrgiću.

Oremović je igrala u šezdesetak predstava prve sezone izvođenja, da bi 1970. ulogu Nje preuzela Lela Margitić. U međuvremenu, predstava je ušla u legendu - snimljena je za televiziju i radio, te postala fenomen svjetskih razmjera kao najdulje izvođena predstava na svijetu s istim glumačkim postavom, što joj je 2008. donijelo uvrštenje u Guinessovu knjigu rekorda.

Tijekom 50 godina izvođenja, predstava je osvojila brojne nagrade, te gostovala u gotovo svim većim gradovima i mjestima diljem Hrvatske i regije.