Jimmy kućice izrađuje više od 10 godina, a u svojoj kolekciji ih ima više nekoliko stotina. Moći ćete ih se razgledati i kupiti na prvoj izložbi ručnih radova Stjepana Jimmyja Stanića pod nazivom 'Druga strana Jimmyja' koja će se održati u četvrtak, 15. prosinca u zagrebačkom Kinoteka baru. Sjeli smo sa umjetnikom i otkrili kako je došao na ideju izrade kućica koristeći se materijalima koji ga okružuju.

'Jednog je dana došla moja pokćerka iz Češke i donesla jednu kućicu kao suvenir. Ta kućica nije imala krova, već je imala rupu za staviti unutra svijeću, pa da svijetli kada se zapali. Jedan božićni suvenir. Onda sam pomislio 'Pa mogu napraviti bolju kućicu njego ovu - i to sa krovom'! I tako je to počelo. Počeo sam raditi jednu po jednu, a imam vremena za to. U meni je bila nekakva volja za tim. Volim male kućice. Dok sam bio mali sve su u Zagrebu okolo centra bile te kućice male sa vrtovima naprijed. Sjećam se da sam puno bio sa mamom kod nekoga pa smo sjedili u vrtu. To mi se jako dopalo ta topla atmosfera oko tekućice i tak sam to počeo raditi', prisjetio se na početku razgovora Jimmy kućica koje su krasile Zagreb kroz njegovo djetinjstvo.

Gdje ih radite? Imate li doma radnu sobu ili neku radionicu?

Nažalost nemam. Nemam nekakav poseban stol za to, nego radim na stolu u kuhinji kad nema nešta na stolu. Mislim, to nije neki teški posao gdje trebam imati radionicu, to je ustvari izrada kućica od kutijica raznih. Za izradu jedne kućice treba mi samo ljepilo i škare dobre za rezanje, to je sve.

I dobra volja.

Da. Volju imam jer to volim. Ne znam zbog čega mi je to došlo, velim vam - početak bio onaj i tak do dan danas. Dosta sam toga napravio. Možda i zbog dosade, jer nastupa nema previše u zadnje vrijeme, i ta je korona sve zaustavila. Tako da imam dosta vremena, pa onda napravim kućicu jednu ili dve, onda opet drugi put malo i tak. To je kao hobi - jedna vrsta hobija, a čovjek mora imati hobi jedan kad nema što raditi. U vikendicu ne idemo sad jer je loše vrijeme, prije smo tamo tamo išli pa smo kopali nešto i te stvari.

Što vam kaže gđa. Barbara na to što za potrebe izrade kućica skupljate doma različite materijale od kojeg gradite svoje kućice?

Gdje je to držim? Gdje stignem! A kutije do mene dođu. Barbara kupi nekaj u apoteci, pa onda donese od nekuda neku kutiju od parfema. Razne ovak zgodne kutije koje - ako su velike, onda ja smanjim. Uglavnom izrađujem male kuće, imam nešto većih, ali to su malo veće od ovih malih i od uglavnom od tih raznih kutijica. Kad god vidim negdje kutiju negde ja bih pobrao, ali ne mogu na smeću brati kutije. I to je to, ne?

Imate i kućice od prirodnih materijala, drvo, grančice...

E za te kućice već treba imati onaj stol i radionicu, treba imati perilicu malu. Ja sam naredio par kuća od ovih kutija gdje se drži voće na tržnici. Onih kašeta od tankog drva i tu sam znao uzeti dve-tri kutije pa sam napravio, ali je to je malo veći posao. Trebam i piliti. Ali uglavnom mislim da bi mogao i to sad raditi jer ima tih kutija tu. Napravljene su od finog ravnog bijelog tankog drva. Imam par kućica napravljenih od toga.

Zašto baš kućice, a ne brodovi, avioni ili nešto treće?

To je teško, za to nisam stručnjak, brodovi su. Čujete to je stvarno, to je već malo... Mora bit čovjek malo više trknuti za to da radi.

Koliko vam vremena treba u prosjeku za izradu jedne kućice?

Nisam mjerio ali mislim da sam brzo gotov. Treba napraviti prozore, dimnjak. Pa šta ja znam, pol sata. Ili možda više, ovisi što hoću. Jel treba vrata, prozore, dimnjak, krov... Još zalijepiti to. Mislim, stvarno je jednostavno kad gledate ovak. Ja ću vas naučiti, ako hoćete!