Za takve je kritičar tportala među najnovijim naslovima odabrao deset knjiga koje su savršeno ljetno štivo za 2011. Pet naslova je publicističko, četiri su prozna, a jedan je zbirka pjesama, dok se ljubiteljima drame savjetuje da posjete jedan od brojnih kazališnih festivala

Robert Mapplethorpe i Patti Smith umjetnici su bez kojih bi druga polovica dvadesetog stoljeća bila mnogo dosadniji period. Mapplethorpe je pažnju javnosti privukao svojim provokativnim fotografijama, tematizirajući sadomazohizam, homoseksualnost i ljepotu muškog tijela. Mapplethorpe je bio gej te je umro 1989. od posljedica AIDS-a, prethodno razrušivši konzervativan i malograđanski pogled na umjetničku fotografiju, koja bi se trebala baviti samo čednim.

Patti Smith je pak pjevačica čiji se album 'Horses' redovito i zasluženo nalazi na listama najboljih, upečatljiva po svojoj pankerskoj energiji, kompleksnim referencama ispunjenim stihovima, te ambicioznim pjesmama koje se nikad nisu prilagođavale principima političke korektnosti. Tko ne vjeruje, neka posluša njenu pjesmu 'Rock 'N' Roll Nigger', i sve će mu biti jasno.

'Tek djeca' je memoarska knjiga Patti Smith, u kojoj opisuje sedamdesete i svoje blisko prijateljstvo s Mapplethorpeom, prije nego su oboje postali slavni. Riječ je o djelu bez sentimentalnosti, ali s mnogo emocija, za koje je Smith dobila National Book Award prošle godine. Bez obzira jeste li obožavatelji spomenutog dvojca i njihovog rada, 'Tek djeca' su obavezno štivo i za sve one koji nisu zaboravili na vlastitu mladenačku energiju i vrijeme kada su osjećali da im je cijeli svijet na dlanu.

Novinar Richard Schneider preuzeo je na sebe skoro nerješiv zadatak: rasplesti beskrajno zapetljano klupko poslovanja i malverzacija Hypo banke, čime se već godinama bave razni mediji, a protekle dvije-tri i pravosudni organi Austrije, Njemačke i pomalo Hrvatske.

Hypo-hobotnica je zapravo svoje pipke pustila od Bavarske, preko bivše Jugoslavije, pa sve do zemalja krajnje istočne Europe, i još uvijek je teško zaključiti što je zakoniti i regularan bankarski posao, a što najgora moguća korupcija. Schneider opisuje uspon Hypo Alpe Adria grupe od male provincijske banke iz Klagenfurta do konglomerata firmi, sve u roku od desetak godina, kao i ulogu politike u takvom nevjerojatnom rastu. Iako je afera Hypo prvenstveno problem trulosti austrijske dogovorne demokracije, nerazdvojno povezana s političkim likom i nedjelom pokojnog ekstremnog desničara Joerga Haidera, u 'Mjestu zločina' se spominju često i ljudi poput bivšeg generala Vladimira Zagorca i odbjeglog premijera Ive Sanadera, za kojeg se odavno sumnja da je bio lobist Hypo banke.

Schneider je ovu kompleksnu priču ispripovijedao precizno i napeto, kao nekakav špijunski triler, no razlika između afere Hypo i onoga o čemu su pisali Robert Ludlum ili John Le Carre jest što Schneider piše o našoj stvarnosti, našim političarima i, na kraju krajeva, o našem novcu. Koji su moćnici opljačkali dok nitko nije gledao. Zato je sada krajnji trenutak da obratimo pažnju i otvorimo oči.

'Udarnik! Buntovnik? Potrošač...' na prvi pogled izgleda pomalo zastrašujuće kao izbor knjige za plažu. Riječ je o publicističko-teorijskom djelu od 450 stranica, nastalom prema doktoratu, ali knjiga mlade književne znanstvenice Maše Kolanović definitivno nije hermetičan i elitistički tekst. Kako kaže podnaslov djela, Kolanović se bavi 'popularnom kulturom i hrvatskim romanom od socijalizma do tranzicije', analizirajući na svima prijemčiv način socrealističke klasike, tzv. 'prozu u trapericama', pa i novovjeka djela, poput trash romana 'Gori domovina' ili Perišićevog nagrađivanog 'Našeg čovjeka na terenu'.

Maša Kolanović u svojoj knjizi povezuje visoku i popularnu kulturu, nudeći rodno-feministička tumačenja partizanskih romana, implicitnu kritiku potrošačke kulture, kojoj smo se prepustili još u socijalizmu, te naglašava utjecaj izvanknjiževnog na autorske pristupe i tekstove. S tezama iznesenim u 'Udarnik! Buntovnik? Potrošač...' ne morate se slagati, a vjerojatno će uslijediti i djela koja će ih pokušati demantirati, no ono što se Kolanović ne može poreći jest da je 'ubola' odličnu temu, detaljno je istražila i interpretirala, te ponudila nova i drukčija gledanja na romane koje svi mi znamo.

Nema sumnje, pojava Wikleaksa predstavlja jedan od najvažnijih događaja početka ovog stoljeća, jer ne samo da razotkriva licemjerje, zločine i manipulacije najvećih svjetskih moćnika, nego i jer za to koristi internet, koji je postao najnovije bojno polje slobode. No tko je zapravo misteriozni i karizmatični Julian Assange? Koji su njegovi motivi i kako je došlo do osnivanja Wikileaksa? Na koji način je Assange došao do tajnih diplomatskih depeša, čije je objavljivanje uzdrmalo cijeli svijet te vjerojatno doprinijelo i valu pobuna u arapskim zemljama?

Odgovore na ova, i mnoga druga pitanja daje knjiga 'Wikileaks: državni neprijatelj', s podnaslovom 'Kako je skupina moćnih internetskih aktivista uzdrmala najmoćnije nacije svijeta'. Zajednički je potpisuju urednici uglednog njemačkog tjednika Der Spiegel (jednog od medija preko kojih je Wikileaks plasirao svoja uznemirujuća otkrića), Marcel Rosenbach i Holger Stark. Njih dvojica su proveli mjesece u društvu Juliana Assangea, pa se njihova knjiga može čitati i kao svojevrsna neautorizirana biografija najslavnijeg hacktivista, za kojeg Rosenbach i Stark kažu da 'nije arogantan, nije nepravedan, nije neugodan, nego izniman i inspirativan sugovornik'.

Pobunite se! – Stephane Hessel (V.B.Z., prevela Sana Perić)

Rijetko kada je jedna tako mala knjižica izazvala toliko pažnje. Pamflet 'Pobunite se!' početkom ove godine postao je jedan od najvećih bestselera u Francuskoj, za što postoje dva razloga. Prvi je njegov autor, Stephane Hessel. Dotični je jedan od autentičnih heroja francuskog Pokreta otpora, dakle dokazani borac protiv fašizma.

Nakon Drugog svjetskog rata Hessel je postao francuski diplomat te je kao takav sudjelovao u pisanju jednog od temeljnih dokumenata suvremenog svijeta, Opće deklaracije o pravima čovjeka UN-a. Danas 93-godišnji Hessel, dakle, ima društveni autoritet i ugled, zbog kojega će ljudi saslušati što on ima poručiti. Hesselov poziv na pobunu je pak drugi razlog čitanosti ove knjige, jer on poziva na otpor dehumaniziranom konzumerističkom društvu 21. stoljeća. Hessel podsjeća da humanizam i demokracija podrazumijevaju i građansku angažiranost te svijest o svijetu oko sebe, a njegova poruka nije samo aktualna u Francuskoj, nego i u Hrvatskoj. Hesselova glavna teza je jasna i jednostavna: svi ljudi su jednaki, za tu jednakost se mora boriti i od nje nikad odustati.

Preporuke za ljetno štivo ne mogu bez jednog trash romana. Nasuprot svim manje ili više ozbiljnim knjigama, koje će vas potaknuti da promislite i promijenite stavove, ili osjetite i oplemenite osjećaje, dobro je u rukama imati i djelo koje će vas zabaviti.

Ovog ljeta to bi mogao biti roman 'Kordina šaka', koji je napisao mladi Slavonac Leontin Čapo Milenić. On je, bez konkurencije, i najmlađi autor na ovoj listi preporuka, rođen 1989. godine u Osijeku. Milenić je student hrvatskog jezika i književnosti, a svoj književni put započeo je kao tinejdžer, objavljujući u časopisima poput Modre laste. 'Kordina šaka' je njegov romaneskni prvijenac, u kojem mladi pisac satirički tematizira pojave poput nacionalizma, rasizma, ali i alkoholizma.

Glavni lik i antijunak Miletićevog romana jest pijani prostak, koji se, zahvaljujući spletu okolnosti i svojem pojednostavljenom moralnom kodu, nađe na strani dobra u borbi protiv zla.

U 'Kordinoj šaci' se kao sporedni likovi pojavljuju i stvarne osobe poput Mao Zedonga, Slobodana Miloševića i (dugo)vječnog Fidela Castra, a sve ipak nekako završava sretno. 'Kordina šaka' je zabavan trash roman, napisan pod utjecajem sedme umjetnosti, koji također odražava i životnu filozofiju svojeg autora.

Željana Giljanović se prije nekoliko godina probila na hrvatsku književnu scenu svojim romanom 'Banana Split', koji je trebao predstavljati hrvatsku inačicu 'Seksa i grada'. Giljanović je pažnju javnosti ciljano privlačila i svojom atraktivnom pojavom, uklapajući se tako u balkansko čitanje lika Carrie Bradshaw, s kojom su se mnoge žene identificirale tek u onom dijelu romantičnog poimanja ljubavi, ali ne i zbog važnosti ženske neovisnosti o muškarcima. Giljanović je u međuvremenu objavila promptno zaboravljeni 'Karlin način', no njen novi roman 'Tajkun' nije tekst koji po automatizmu treba zaobići kao stereotipan chick lit. Riječ je o romanu koji se uhvatio u koštac s jednom od najbizarnijih, ali i najopasnijih pojava suvremene hrvatske politike – splitskim gradonačelnikom i velikašem Željkom Kerumom.

'Tajkun' je društveno angažiran roman, koji se ne libi direktne kritike i razobličavanja primitivizma. To je ujedno i najambiciozniji tekst koji je Giljanović dosad napisala, te se u njegovoj pozadini vidi i nota građanskog aktivizma. S druge strane, koliko god Keruma netko fikcionalizirao, original je, čini se, nenadmašan u svojoj grotesci, što potvrđuje najnovija inicijativa splitskog gradonačelnika: postaviti na vrh Marjana najveći kip Isusa na svijetu!

Neotpjevana pjesma – Justin Cartwright (Novela, preveo Filip Krenus)

Pokušaj skupine njemačkih oficira da izvrše atentat na Adolfa Hitlera jedan je od podzapleta velikog narativa Drugog svjetskog rata koji je uvijek fascinirao ljude. Britanski pisac Justin Cartwright je u svojem romanu 'Neotpjevana pjesma' pronašao novi pristup ovoj zanimljivoj temi, pripovijedajući zapravo o značenju prijateljstva, koje lomi nezaustavljivih pohod povijesti. Cartwright je iza svojih likova Elye Mendela i Axela von Gottberga sakrio stvarne osobe, slavnog britanskog filozofa liberalizma Isaiha Berlina i njemačkog plemića i oficira Adama von Trotta, koji je bio jedan od zavjerenika protiv Hitlera, te je nakon neuspjelog atentata 1944. ekspresno smaknut. Berlin i Von Trott su se rastali u bijesu, no u Cartwrightovoj verziji priče starog filozofa i oksfordskog profesora taj prekid proganja do kraja života, pokazujući da smrt prijateljstva zna ostaviti dublje ožiljke nego romantična razočaranja. 'Neotpjevana pjesma', inače naslovljena prema stihu Aleksandra Herzena, ujedno je i napet roman poniranja u prošlost, ratove i spletke, sukobe ideologija i režima, uzbudljivo štivo koje istovremeno tjera i na razmišljanje.

Zola Jackson – Gilles Leroy (Disput, prevela Sanja Šoštarić)

Francuski pisac Giller Leroy ima nevjerojatnu sposobnost uživljavanja u svoje ženske likove. To je najbolje dokazao u romanu 'Alabama Song', koji je osvojio uglednu Gouncourtovu nagradu, opisujući tragični život Zelde Fitzgerald, supruge poznatijeg Scotta Fitzgeralda, autora 'Velikog Gatsbyja'. Ovoga puta Leroy ne piše o ženi iz umjetničkog jet seta, nego o šezdesetogodišnjoj učiteljici Zoli Jackson i njenim životnim nedaćama.

'Zola Jackson' započinje usred zloglasne Katrine, uragana koji je razorio i potopio New Orleans, a koji šezdesetogodišnju Zolu podsjeća na njenu mladost, i jedan drugi uragan. Četrdeset godina prije Katrine New Orleans je uzdrmala Betsy, a u to vrijeme je mlada Zola upravo bila trudna sa svojim sinom jedincem Carylom. Leroy Zolinu životnu priču pripovijeda retrospektivno, otkrivajući da je u središtvu njenog života uvijek bio sin, koji na jedan specifičan način ipak nije ispunio majčina očekivanja. 'Zola Jackson' je prvenstveno roman o majčinstvu i ljubavi, ali i paralizirajućim predrasudama, ispisan istančanim Leroyevim stilom.

U pop-kulturi prostora bivše Jugoslavije, odnosno današnje regije, neki muzičari ujedno su bili i izvanredni pjesnici, čiji stihovi funkcioniraju i kao gola crna slova na bijelom papiru, bez ikakve glazbene pratnje. Primjeri koji odmah padaju na pamet svakako su Arsen Dedić, Branimir Štulić i Darko Rundek, dok Đorđe Balašević predstavlja granični slučaj, ovisno o tome smatrate li njegovu sentimentalnost nečim hvale ili prijezira vrijednom. No, tijekom devedesetih godina se mnogo toga u Hrvatskoj i šire trivijaliziralo i vulgariziralo, pa su pjesme kojima je stihovni vrhunac ponavljanje fraze 'tuc tuc' postajale najveći hitovi. O pčelama koje drže dah u žlici meda ili korovima i hibiskusima da ne govorimo.

Ipak, jedan je aktualni kantautor i muzičar nesumnjivo i veliki pjesnik, a to je Damir Avdić, nadimka Graha. Njegove pjesme - često sastavljene tek od glasa i gitare, s prizvukom kabarea - predstavljaju dijagnozu vremena u kojem živimo, i prostora na kojem to činimo. Dijagnoza, naravno, nije pretjerano lijepa, ali je zato realna. U knjizi 'Kuda sestro' sabrani su tekstovi Avdićevih pjesama, te dodani i neki novi, a svaka od njih je biser kritičke misli, dok su neke i prikaz emotivne razvaljenosti koju teško mogu izbjeći oni rijetki ljudi kojima 'Big Brother' već nije pojeo mozak.

Posjetite Facebook stranicu kulture tportala