Ako u knjizi 'Što je bio komunizam?' Gerda Koenena tražite odgovor na naslovno pitanje, odnosno ako se nadate da ga sam autor ima, razočarat ćete se. Naime, Koenen je u ovoj relativno kratkoj knjizi (od 190 stranica) pokušao destilirati svoje misli u vezi ideologije koja ga je obilježila i kao osobu i kao publicista, kako bi se na kraju pokazalo da mu izmiče odgovor na pitanje koje si je sam postavio. To ne znači da 'Što je bio komunizam?' ne vrijedi pročitati, no odmah treba reći kako je riječ o slabijem štivu od odlične, razotkrivajuće analize mladosti RAF-ovaca u 'Vesper, Ensslin, Baader: iskonski prizori njemačkog terorizma' ili studije o mitu Che Guevara ('Projekt Guevara. Snovitim stazama svjetske revolucije'), čije je prijevode također objavio zagrebački Durieux.

Gerd Koenen, rođen 1944. godine, pripada onoj generaciji Nijemaca koja je svoje roditelje upitala što su radili u Drugom svjetskom ratu, nakon čega je uslijedio fascinantan društveni preobražaj tadašnje Zapadne Njemačke, koji je uključivao seksualnu revoluciju, studentsku pobunu 1968., ljevičarski fanatizam i antiamerikanizam te još mnogo toga. Njemačka je u roku od pet godina tih kasnih šezdesetih i ranih sedamdesetih godina prošlog stoljeća prešla put od ultrakonzervativnog društva po mjeri dugogodišnjeg kancelara Konrada Adenauera (koji je na čelu države bio od 1949. do 1963.) do zemlje u kojoj je procvjetao nudizam iliti, kako se to odgovarajuće politično nazvalo, Freie Kӧrper Kultur (u prijevodu: slobodna kultura tijela). Sve to ne bi bilo moguće bez idealistički nastrojene ljevičarske studentarije, među kojima je tada bio i ushićeni Koenen, koja se kasnije, naravno, pretvorila u establišment. Koenen se pak razočarao u ideale svoje mladosti te je karijeru napravio kao autor niza kritičnih knjiga o fenomenima s ljevice, od kojih su neke sjajno publicističko štivo – detaljno istražene, zavodljivo strukturirane i intelektualno izazovne.

Stoga je razočaranje koje izaziva 'Što je bio komunizam?' i veće, jer u ovoj knjizi autor prečesto koristi tuđe teze (pa je tekst pun fusnota) za svoje zaključke, koji rijetko kada odlaze u srž komunističke truleži, nego se većinom zadržavaju na općenitim primjedbama, garniranim očekivanom dozom moralizatorskog presuđivanja. Koenen u ovoj knjizi prečesto dopušta da njegovo krvareće, slomljeno srce propalog ljevičara preuzme primat, umjesto pronicljive analize, pa ne čudi što se odmah na početku hvata u koštac s Ericom Hobsbawnom, kojemu pripisuje 'kasnomarksističku zatucanost', a čije riječi ujedno zvuče i 'proročanski', iako je djelo britanskog povjesničara, smatra Koenen, obilježenom 'žaljenja vrijednom žutom pjegom' kada je riječ o 'moralnoj izopačenosti i terorističkim ispadima komunističkih država, partija i društava'. U slično ambivalentnom tonu – koji graniči s izostankom koherentnosti – Koenen ocjenjuje kasnije i Lenjina i Staljina, za koje rezervira brojne stranice knjige ispunjene mješavinom prijezira i divljenja. Sovjetske se lidere prvenstveno optužuje što se nisu u praksi držali tekovina marksizma, nego su u hodu i pod utjecajem okolnosti osmišljavali nove komunističke doktrine, da bi im se istovremeno priznalo kako drugačije i nije moglo biti u kaosu Oktobarske revolucije i građanskog rata koji je uslijedio.

'Što je bio komunizam?' protrčava kroz dvadeseto stoljeće, od Rusije do Kine, a negdje usput se spominje Tito i Jugoslavija, o kojoj Koenen nema ničega za reći, iako bi se na primjeru SFRJ moglo mnogo toga reći u odgovor na naslovno pitanje knjige, ali i o tome što komunizam nije bio. Sintetizirati sve ono što se praktično politički odigralo u proteklom stoljeću, a rezultat je riječi koje su izašle iz pera Karla Marxa, predstavlja ogroman izazov, kojemu Gerd Koenen ipak nije dorastao. Njegove najbolje knjige su se uvijek bavile konkretnim ljudima i periodima te su najslabije bile kada bi autor krenuo oslikavati širi kontekst, što bi se rasplinulo u općim mjestima i malograđanski izlizanim teorijama o apsurdima marksizma.

Ova knjiga je pak cijela posvećena što većoj širini razmatranja, u kojemu je teško naći išta novo i poticajno. Koenen dobro prikazuje pojedinačne situacije iz kojih mu onda ne uspijeva uvjerljivo induktivno zaključivanje, predstavlja i par dobrih analiza specifičnih komunističkih mikrofenomena (poput karijerizma aparatčika), ali u konačnici nema ništa važno za reći. 'Što je bio komunizam?' korektno je štivo nakon kojega se poželi čitati autore na koje se Gerd Koenen poziva, kritički ili ne, jer su oni (od već spomenutog Hobsbawna, pa preko njemačkog filozofa Petera Sloterdijka i britanskog povjesničara Orlanda Figesa, sve do nerijetko citiranog Lenjina) o komunizmu - njegovim idealima, promašajima i zločinima – rekli mnogo više. Gerd Koenen je ovom knjigom nehotice dokazao onu staru tvrdnju o tome da velike pogreške i zablude većinom vrijede daleko više od malih istina, kojih je 'Što je bio komunizam?' prepun za svoje vlastito dobro.